'Agro-klaster je osnovan u vrijeme najvećeg iseljavanja iz ovog kraja, a okrenuli smo se projektima u ruralnim područjima da ljudi zbog nekoliko tisuća kuna ne bi završavali u Njemačkoj i Irskoj, nego kod kuće ostvarili dodatni prihod', dočekuje nas na vratima farme Zdenko Podolar, direktor Agro-klastera Vukovarsko-srijemske županije, koji okuplja nekoliko proizvođačkih organizacija, od uzgajivača luka, šparoga, suhomesnatih i orašastih plodova do jaja iz slobodnog uzgoja.

I sve to pod jednim brendom plasiraju na tržište.

Priča o jajima, otkriva nam, krenula je od hotelskih kuća.

'Došli smo im ponuditi suhomesnate i orašaste plodove, ali i jaja iz konvencionalnog uzgoja. Rekli su nam: 'S njima niste konkurentni, ali ako imate jaja koja imaju dodanu vrijednost, koja su specifična po svojoj proizvodnji, jer imamo sve više gostiju koji traže isključivo ona iz domaćeg uzgoja, može.' I tako smo krenuli u projekt', opisuje početak proizvodnje.

Interes za uzgojem koka nesilica te proizvodnjom domaćih jaja iz slobodnog uzgoja, odnosno onih što ih nose koke koje se slobodno šeću dvorištem, posljednjih mjeseci bilježi snažan rast. Na farmi u Soljanima trenutno je 4200 koka pod budnim okom veterinara Ivice Baričevića. Nakon Uskrsa ide se u remont, pa će na ovu farmu na krajnjem istoku Hrvatske, smještenoj u Cvelferiji, u trokutu koji graniči sa Srbijom i BiH, stići novo jato s 5500 kokoši.

'Ovdje proizvodimo samo konzumna jaja. Kokice stare četiri mjeseca, cijepljene protiv desetak nametnika i bolesti, stižu na farmu i nakon 15 dana počinju nositi jaja. Ekonomski su isplative godinu i pol, ali one i dalje, bez ikakvih problema, mogu proizvoditi jaja pa ih prodajemo preko Caritasa u Baranju i sve do Virovitice. Kupuju ih ljudi na selu i drže u svojim dvorištima, nose im jaja, a dobre su i kao 'kosilice' jer 'obrste' svu travu', uključuje se Baričević.

Kada im proizvodnja na farmi padne ispod 70 posto, objašnjava, nije im isplativa jer im stižu računi za električnu energiju, a treba platiti i radnike, pa se kreće u remont.

'Jedna koka ne može snijeti jedno jaje dnevno, nego je prosjek 0,80. Dakle u godinu dana jedna kokica snese oko 320 jaja s boljim kiselinskim sastavom koji naš organizam bolje prihvaća. Jaja su bogatija vitaminom B i C jer su te kokoši vani, na suncu, i dožive sva četiri godišnja doba. One žive u ritmu prirode, za razliku od onih koje su stalno u betonu', opisuje razliku u proizvodnji dok mu se pod nogama 'petlja' jato kokica.

Dokaz je to, objašnjava ovaj veterinar, da koke nisu pod stresom i nervozne, nego radoznale. Zanima ih prašina jer vole takozvano kupanje u njoj, što ih opušta i rekreira.

'Cilj nam je razviti kooperante, naučiti ih proizvodnji, tako da budu prisutni na tržištu, i osigurati im dobru genetiku. Kokoši nabavljamo u Austriji, a riječ je o onima koje daju optimalan broj jaja. Osiguramo im i potrebnu količinu hrane svakog prvog u mjesecu. Kada uđu u proizvodnju, koke se više ne cijepe jer imaju takav imunološki sustav koji može izdržati godinu i pol proizvodnje', ističe Podolar.

Jaja s kooperantskih farmi kupe se dva puta tjedno i dovoze u Soljane jer su ondje smještene sortirnica i pakirnica. Svaki proizvođač ima svoj broj i žig. Iz Cvelferije potom kreću put trgovačkih lanaca, hotela, restorana, bolnica, škola.... Svoj su proizvod odlučili zapakirati malo drugačije pa ga nude u kutiji prepoznatljive zelene boje.

'Povećamo proizvodnju i na svojoj farmi jer je puno veća potražnja unazad šest mjeseci. Sve se od tada promijenilo. Kad je cijena hrane otišla gore, drastično se smanjila proizvodnja ne samo kod nas, nego i u Europi. Započeo je rat u Ukrajini, a oni su bili veliki proizvođači sirovine za proizvodnju jaja u Poljskoj, pa je Poljska smanjila izvoz, a to se dalje osjetilo u proizvodnji', opisuje stanje na tržištu Podolar, ističući da se proizvodnja jaja teško pokreće jer se smanjila i proizvodnja pilenki, odnosno koka starih 16 do 17 tjedana koje dolaze na farmu. Za novo jato predbilježili su se još prošle jeseni, a stići će im tek početkom svibnja.

'Kada se sve to zaustavi, potrebno je barem godinu i pol do dvije godine da se pokrene cijeli proces', govori Podolar, provodeći nas kroz pogon - od 'dnevne' do 'spavaće' sobe u kojima koke provode dio dana i nesu jaja, koja potom odlaze u sortirnicu.

Iako su im stizali upiti i iz inozemstva za jaja, morali su ih odbiti jer, kažu, nemaju tolike kapacitete. Orijentirani su na kratke lance opskrbe jer žele, objašnjavaju nam, uključiti lokalne proizvođače u proizvodnju i povezati ih s lokalnim tržištem da bi se njihov proizvod prodao tamo gdje im je najbliže, gdje su im najmanji troškovi.

'Hrvatska godišnje troši oko 800 milijuna komada jaja, a slobodni uzgoj trenutno je negdje na tri posto, ako ima i toliko jaja na našem tržištu jer su sva ostala iz kavezne proizvodnje i podnog uzgoja', tumači Podolar.

'Kada je u pitanju slobodni uzgoj, ljudi misle da je to samo 'pričam ti priču'. No ovdje svaka koka mora imati četiri kvadrata svoga prostora, a u Slavoniji barem toga imamo', kroz smijeh će prvi čovjek Agro-klastera. Model koji su primijenili je, napominje, skup, specifičan i rijedak, a tržište ga još ne prepoznaje, kao ni troškove koje imaju.

'Kooperanti i mi godišnje napravimo preko 120 analiza hrane, vode, izmeta, a jaja obavezno. Kontrola je maksimalna jer ako se pojavi salmonela, ovu priču možemo zaboraviti', jasan je veterinar Baričević.

Dvorištem farme slobodno se šeću i ovce. No ondje nisu slučajno. 'One imaju svoju ulogu, a to je preventiva od glodavaca. One obrste sav korov pa nemamo problema s predatorima, lisicama, štakorima, miševima. Ovce održavaju okoliš urednim zbog vrlo visokog stupnja higijene, kako unutra, tako i vani. Ništa ti ne vrijedi ako unutra držiš neke dezinficijense, a vani je korov do struka', pokazuje Baričević.

U Agro-klasteru vjeruju da je trenutna računica, što se proizvodnje tiče, 'pristojna' i ide na ruku proizvođačima jaja jer su troškovi proizvodnje s cijenom u, kažu, nekom realnom odnosu. No prije dvije godine bio je potop. Cijena hrane otišla je preko 70 posto, s dvije na 3,5 kuna, a jaja su dugo zadržala istu cijenu, zbog čega je, objašnjavaju, došlo do smanjenja proizvodnje jer su od nje odustajali čak i veliki proizvođači. No onda se pred Božić trend promijenio.

'U jednom trenutku imali smo i stotinu zainteresiranih za uključenje u projekt', kaže Podolar.

Ove godine planiraju proizvesti oko 3,5 milijuna jaja ako ne bude nepredviđenih okolnosti. Prošle godine iz Soljana na stolove kupaca stiglo ih je oko 2,5 milijuna. Oko 40 posto proizvedu na farmi dok 60 posto dođe od njihovih kooperanata.

'Želimo da kooperanti preuzmu inicijativu, odgovornost, kao i rizike koje projekt nosi, da od toga žive i razvijaju se', podvlači Podolar, napominjući da trenutno mogu proizvoditi i dvostruko više, ali moraju voditi računa o tome kada je najniža točka prodaje te biti optimalni i racionalni.

U nekoliko desetaka kilometara udaljenom Sotinu niknule su posljednjih godina četiri farme. Voćari Damir i Danijela Sovar sade orahe, višnje i marelice, a u peradarstvu su se odlučili okušati prije tri godine.

'Ovo nam je dodatna djelatnost. Proizvodnjom jaja popunjavamo radno vrijeme, jer da bi poljoprivrednik živio od poljoprivrede, treba i raditi barem osam sati dnevno. O kokama sam razmišljao još prije desetak godina, kada sam ih planirao pustiti u voćnjak da ga ne bih morao kositi', govori nam Damir. U dvorištu obiteljske kuće ima 350 koka, a nedavno je otvorio dodatnu farmu s još isto toliko životinja.

U košare dnevno zasad spreme 340 jaja, a bit će ih dvostruko više kada nove koke počnu svoj radni vijek.

'Treba biti uredan i obilaziti koke te paziti, osobito na čistoću, jer svaka životinja je obaveza', sažima kvalitete dobrog peradara.

O 600 koka u susjednom Mohovu brine se obitelj Zdravka Radića, predsjednika Udruge proizvođača jaja iz slobodnog uzgoja. Ovaj umirovljeni časnik Hrvatske vojske u peradarstvu je posljednje četiri godine.

'Ovo je mali biznis od kojega obitelj može opstati ako se bavite njim na pravilan način. Zdravlje je za čovjeka baviti se životinjama. Netko kaže: 'Kokoš je glupa.' Kokoši su jako inteligentne životinje, a kada se naviknu na vas, nadaleko vam prepoznaju glas i znaju vaš hod. Kad me vide da dolazim, odmah su sve na ogradi', opisuje svoje jato Zdravko te je, kaže, trenutno zadovoljan cijenom jaja, a Agro-klaster mu pomaže u plasmanu proizvoda krajnjim kupcima.