Na pitanje kako se tolika količina novca izlila iz Ine, a da to nisu primijetili ni Uprava ni Nadzorni odbor, Davor Štern odgovara: 'Mislim da nisu radili svoj posao, odnosno zaboravili su zašto su tamo.'

'Međutim, da ih ne pravdam. Uloga Uprave u Ini je minorna, njih se ništa ne pita jer se odluke donose u Budimpešti', kazao je Štern, javlja HRT. Dodao je kako se Ina i HEP ne mogu uspoređivati jer Ina više nije hrvatska energetska kompanija. Hrvatska ima manjinski udio i o tome ne vodi računa. Kazao je i kako su, dok je on bio na čelu NO-a - svi bježali od davanja odgovora na bilo kakva pitanja. Smatra da i izvršni direktori zbog 'nesretnog braka Ine i MOL-a' nisu mogli obavljati svoj posao.

Komentirajući činjenicu da se HEP zadužuje da bi plinom napunio Okoli, a građani i gospodarstvenici plaćaju struju skuplju i četiri puta više, Stjepan Čuraj rekao je kako MOL 'doslovce ne želi sjesti za stol i razgovarati o predmetu upravljanja'. Naglasio je kako je glavno pitanje da se utvrdi tko je odgovoran za ovaj slučaj krađe od milijardu kuna, ali i da se ispita je li bilo još takvih ugovora.

Dodao je kako ograničavanjem prodajne cijene plina za građanstvo i ograničavanjem uvoza pomažemo građanima i gospodarstvenicima u Hrvatskoj.

'Zakazale su unutarnje kontrole kompanije, a sustav države nije. Ovdje treba vidjeti jesu li akteri na zakonski način došli do imovine. (...) Ovdje se radilo o umirovljeniku, a da se radilo o nekoj multikompaniji - to nitko ne bi primijetio. Možda to nije jedini ugovor. Ako do informacija ne možemo doći dogovorom, onda to treba riješiti zakonom. Treba utvrditi odgovornost i mijenjati procese, jer nije rješenje da promijenimo upravu, a da sve ostane isto', dodao je.

Čuraj je napomenuo da je Ina suvlasnik i u Petrokemiji. Ovdje plin ide po 20, a Petrokemija ga ne može dobiti ni po dvostruko većoj cijeni - i to je otvoreno pitanje. I tu dolazi do ideje o zagarantiranom otkupu za građanstvo, što je normalno u drugim državama. Misli da bismo se oko toga mogli dogovoriti s Mađarima.

Na pitanje kako je jedna mala tvrtka s 20 tisuća kuna kapitala dobila dozvolu da preko nje ide ogroman plinski posao Igor Dekanić kaže: 'To bih i ja volio znati.'

'Energentima se uvijek bave profesionalci. Ali sve to vrijedi u normalnim stanjima, ali sad smo u krizi. Tijekom krize pedesetih godina prošog stoljeća Ina je na sebe preuzela teret visokih cijena u svijetu i odrekla se razvoja i istraživanja kod kuće - a to danas svi traže od HEP-a. Pa kad HEP dođe u gubitke, onda će se svi pitati 'otkud to?'', naglasio je.

'Europa je godinama uvozila relativno jeftinu rusku naftu i još jeftiniji plin. Da bi još pojeftinila ruski plin, Europa ga je 'gurnula' na robne burze. I sad, kad je došlo do krize, rata i ugroze, te su cijene skočile četiri, pet, šest puta. Bolje bi bilo da nisu bili na burzi i da su sklapani dugoročni ugovori', napominje Dekanić. Dodaje da se u krizi svi snalaze na načine na koje mogu, država se socijalno angažira, smanjuje PDV i slično.

Štern je izrazio zabrinutost za cijenu i dostupnost električne energije jer bi ljudi u nedostatku plina mogli prijeći na električnu energiju. Naročito se to tiče poduzetnika. I on je, poput Dekanića, više zabrinut za HEP.

'Zaklinjemo se u obnovljive izvore energije, vlastitu proizvodnju putem solara, a HEP za to nije spreman, za primanje obnovljivih oblika energije. (...) Ako HEP ne bude imao za ulaganja - naći ćemo se s ogromnim količinama solara koji se neće moći upotrebljavati', kazao je.

Ponovio je da je Ina uvijek bila vezana uz neke afere, ali da je u starom sustavu, prije privatizacije, uvijek bilo reda. Godine 2008. uvedeno je 'nakaradno' upravljanje s listom ovlaštenja za donošenje odluka. Po tom dokumentu se sve ovo moglo i događati, dodao je. Upozoravali su na to, međutim zamoljeni su da odu.

'Psi laju, a karavane prolaze. Moramo se početi ponašati kao država koja ima svoju nacionalnu državnu kompaniju, Inu, i uzeti uzde u svoje ruke da bismo osigurali energetsku sigurnost nafte, plina, a posljedično i električne energije', zaključio je Štern.

Dekanić je komentirao navode da HEP nema novca za investiranje i da ne može uključiti male fotonaponske centrale u sustav. Naime na to mali proizvođači već sad čekaju godinu dana.

'Prema energetskoj strategiji, koju je Sabor donio 2020. za ubrzanu tranziciju u pravcu obnovljivih izvora, namijenjene su dvije milijarde eura - polovina ide u izolaciju zgrada, 40 posto u razvoj mreže za fleksibilnu proizvodnju i prijenos struje, a ostalo bi trebalo ići u razvoj novih proizvodnih sustava. To je 60 milijardi za 30 godina. (...) Energetska tranzicija skupa je i zatjevna, ali da ne bi plaćala najskuplju moguću energiju, Hrvatska se mora okrenuti vlastitom razvoju - razvoju novih poslova, firmi, tehnologija i ljudi koji će upravljati takvim energetskim sektorom', napomenuo je.