Brojne su usporedbe i analize cijena proizvoda koji se prodaju na hrvatskom tržištu te u inozemstvu. Neke su preciznije, poput onih koje uspoređuju iste proizvode istih brendova u istim trgovačkim lancima u različitim zemljama, a druge uspoređuju isti proizvod različitih brendova u različitim trgovinama i zemljama. Sve one, ipak, pokazuju razlike u cijenama, dijelom znatno većima u Hrvatskoj.

Poduzetnik i matematičar Nenad Bakić je prije nekoliko dana, skupljajući podatke Državnog zavoda za statistiku i Eurostata, ustvrdio da je hrana u Hrvatskoj u posljednje četiri godine poskupjela za čak 44 posto. Prema njegovoj analizi, više su rasle jedino cijene restorana i hotela (51 posto). Stopa opće inflacije je pak u razdoblju od prosinca 2020. do istog mjeseca prošle godine iznosila 29 posto.

Prema tim podacima, maslinovo ulje je u istom razdoblju poskupjelo za 103 posto, maslac za 62 posto, kruh za 61 posto, meso za 55 posto... Bakić se, kao i svi ostali, upitao - zašto? U kakofoniji onih koji su za ili protiv bojkota trgovina kriju se brojni odgovori.

Nekoliko ključnih faktora

Glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Hrvoje Stojić u svom Fokusu tjedna, objavljenom još za vrijeme prvog bojkota, ustvrdio je da 'bojkot ne može poništiti temeljne silnice koje određuju maloprodajne cijene'.

'Pored rastućih troškova dobavljača, prodajne cijene hrane su pod utjecajem mnogih drugih čimbenika, poput već spomenutog snažnog rasta ukupnih primanja zaposlenih, četvrte najviše efektivne stope PDV-a u EU (20,3 posto) te općenito visokog poreznog opterećenja rada i dobiti, sezonalnog šoka zbog turizma, rasta cijena energenata, povećanja troška inputa, naročito rada i energenata, kao i povećanog neto uvoza', ustvrdio je Stojić.

Na tom tragu je i predsjednik Udruge trgovine i logistike Denis Čupić. Kao predstavnik trgovaca ustvrdio je da se stvorila negativna percepcija javnosti oko trgovaca, što je argumentirao faktorima koji su utjecali na rast cijena.

'Ova situacija kod nas rezultat je nekoliko faktora - veličine tržišta te logističkih troškova u Hrvatskoj, velikoj zemlji u odnosu na broj stanovnika i broj naseljenih mjesta u kojima posluju trgovine. Također, volumen prodaje nije ujednačen cijele godine na nizu lokacija. Samo razmislite o turističkoj sezoni i tome da imate trgovine koje morate amortizirati i zaposlenike koje morate financijski osigurati cijelu godinu, jer mantra je da trgovina uzima sezonske zaposlenike na obali. Ona ima dio sezonskih zaposlenika, ali da bi mogla raditi, mora imati stalne zaposlenike. Niste mogli primijetiti da su se neke veće trgovine na moru zimi i zatvarale. To je dio razloga zbog kojih se dio troškova u trgovini prevali na konačni proizvod', rekao je Čupić.

Problematični PDV

Drugi razlog ipak se tiče države. Naime s raznih strana stigli su prigovori oko poreza na dodanu vrijednost (PDV). Ministar gospodarstva Ante Šušnjar još je uoči bojkota priznao da snižavanje PDV-a s 25 na pet posto za osnovne prehrambene namirnice nije polučilo željen rezultat, odnosno smanjilo cijene. Dapače, priznaju to trgovci, ali i ekonomisti.

'Svima nam je jako blizak pojam poreza na dodanu vrijednost. Činjenica je da se u Hrvatskoj naplaćuje na razini 19,5 posto BDP-a, a da je prosjek Europske unije oko 13 posto BDP-a. Dakle u Hrvatskoj, u odnosu na veličinu ekonomije, imamo udio po osnovi PDV-a koji je 30 posto veći i možemo ga komparirati s nekim razlikama u samim cijenama', objasnio je Stojić u HRT-ovoj emisiji 'Otvoreno' te dodao da od zbroja svih primitaka trgovaca država dobije devet posto, zaposleni šest posto, a sami trgovci 0,5 posto.

S time se složio financijski i kreditni analitičar Mario Kurtović te je u svojoj analizi za tportal ustvrdio da 'trgovci nisu prisvojili sebi veće zarade' te da je 'od ukupnog porasta maloprodajne cijene najviše dobio proizvođač, potom država i onda trgovac', pri čemu, upozorava, ti omjeri nisu jednaki za svaki proizvod.

U krizi cijena živežnih namirnica, koja je pogodila Europu prije dvije godine, ustvrdio je Stojić, 'Hrvatska, koja ima najveću stopu PDV-a, nalazi se među članicama koje su najmanje reagirale da bi štitile svoje stanovništvo'. Predstavnik trgovaca Čupić na sličnom je tragu. On je apostrofirao činjenicu da PDV na većinu proizvoda ipak nije snižen.

'Imamo 25 posto PDV-a na većinu proizvoda u trgovini. Samo manji dio proizvoda ima sniženu stopu dok niz zemalja ima generalno sniženu stopu za sve proizvode u prehrambenoj trgovini. Govorim o prehrambenoj trgovini jer se većina govora odnosi na cijene u prehrambenoj trgovini', naglasio je.

'Preskupa' država

Bakić je u još jednoj svojoj objavi na Facebooku ustvrdio da su glavni generator inflacije Europska unija i sama Hrvatska, a ne trgovački lanci, apostrofirajući rast plaća u javnom sektoru, ali i prihoda u državnom proračunu u proteklom razdoblju te tiskanje novca u cijeloj Europi kako bi se sanirale posljedice koronakrize, a zatim i energetske krize.

'Dok se situacija u Europi ne smiri, u smislu cijena energenata i uspostavljanja normalnih distributivnih lanaca, i dok Europa ne shvati da je štampanje novca od 2020. godine jedan od prvih generatora inflacije, ništa se neće dogoditi. Europa nikad nije bila bogatija, nikad nije živjela u zlatnije vrijeme. Zlatna vremena i široko raspoređeno bogatstvo rezultiraju visokom potrošnjom i cijenama. Sve to i mi doživljavamo. Rijetko koji se kupac u maloj državi kao što je Hrvatska, i još u privatnom sektoru, može boriti s plaćama u javnom sektoru, u kojem profitabilnost i produktivnost nisu takve da bi mogle pratiti rast plaća. Imamo inflaciju koja bi opet mogla bujati', ustvrdio je predstavnik trgovaca Čupić.

Na tom je tragu i Branko Roglić, jedan od najvećih hrvatskih dobavljača. On uzroke za 'šizmu' cijena u maloprodaji vidi u tri razloga - skupoj državi, za koju je predložio smanjenje broja županija i općina te restrukturiranje državnih tvrtki, općenito maloj produktivnosti domaćeg gospodarstva, na što upozoravaju brojni ekonomisti, a ogleda se i u proizvodnji hrane, te činjenici da je ljudima 'još uvijek u glavi kuna iako imamo euro, koji je sedam puta veći'.

Drugačije kalkulacije profita

Još jedan uzrok poskupljenja, tvrdi Čupić, krije se na financijskom tržištu. 'Možemo govoriti o stranim i domaćim trgovačkim lancima, ali svi se zadužuju na lokalnom tržištu, po uvjetima tog tržišta. U Hrvatskoj postoji velika disproporcija kamatnih stopa na depozite i na zaduženja. Banke debelo zarađuju na razlici u kamatnim stopama, puno većoj u Hrvatskoj nego na nizu drugih tržišta. Nitko nije upro prstom u banke i upitao se zašto u hrvatskom gospodarstvu plaćamo za dva postotna poena veću kamatu nego da smo na drugim tržištima, poput Austrije ili Njemačke', istaknuo je.

Sve usporedbe cijena u Hrvatskoj i inozemstvu, kaže on, nemaju previše smisla jer su kalkulacije profita drugačije. Istaknuo je da profitabilnost mora jamčiti veći povrat te upozorio da su zbog rastućih troškova, uz pad profitabilnosti, pojedini trgovački lanci propali.

'Ako se idemo uspoređivati sa zemljama koje su od Hrvatske dva ili tri puta veće, vidjet ćemo da nam je otklon u cijenama dvadesetak posto. Ako se idemo uspoređivati sa zemljama koje su pet do 10 puta veće, onda je otklon u cijenama ponegdje čak 30 posto. Sve to je zbog volumena tržišta jer zajednički trošak, a to je otvaranje trgovina, nije isti otvarate li trgovinu u mjestu s 10 ili s 20 tisuća stanovnika. Manja smo zemlja s anomalijom koja se zove turizam. Ljeti imamo trgovine koje moraju opsluživati puno mjesta na obali, koja su zimi prazna, a te trgovine ne možete zatvarati', ustvrdio je Čupić.

Jasno, reakcije na bojkot su brojne. Ugostitelji bi rado htjeli da su cijene niže jer, kažu, 'i nama je u interesu da ulazne cijene budu niže, što bi omogućilo i pristupačnije cijene za naše goste'. Mali trgovci su pak upozorili na nepovoljnije uvjete nabave te višekratno traženje snižavanja marži umjesto prodajnih cijena. Zbog toga su tražili izuzeće od odredbi vezanih za rad nedjeljom i ograničavanje cijena. Kakve će efekte budući bojkoti ostaviti na ove gospodarske grane, tek treba vidjeti.