'Reći ću vam što je križni put biznisa. U njemu lako možete nastradati ako upoznate pogrešnu, pokvarenu osobu i zbog toga zaglibite. Budete malo naivni i dobri, pa upadnete u zlo. U biznisu ne možete biti naivni', iznosi nam jednu od lekcija važnih za biznis Marijan Živković iz Štitara, nedaleko od Županje, ovogodišnji dobitnik Zlatne kune za životno djelo Hrvatske gospodarske komore.

Ovaj 76-godišnjak sebe će opisati kao malog čovjeka koji se u poduzetništvo otisnuo još u bivšoj državi.

'Roditelji su imali obrt za krunice, raspela, sve potrebno za vjerske obrede. Predložio sam im da se proširimo i na lijevanje plastike. Krenuli smo s onim kutijicama za tablete, koje smo prodavali tadašnjoj Plivi i jednoj beogradskoj farmaceutskoj tvrtki', vraća se na same početke.

Odatle potječe i naziv aktualne firme.

'Krunice za molitvu u dijelu Slavonije zovu patrica, pa odatle Patričar', navodi.

'Uzeo sam šestar...'

Sve je krenulo s trgovinama u jeku Domovinskog rata, 1991. godine. Sjedište je smjestio u Županju.

'Kada se počela raspadati Posavina i Sava, počeo sam iznajmljivati prostore tvrtki u stečaju, jer nitko nije bio zainteresiran za maloprodaju i otvaranje trgovina. Počelo je u Županji - uzeo sam šestar, zabio ga na kartu i nacrtao krug od 50-ak kilometara u kojemu su se našli Strošinci, Gunja, Cerna, mjesta u Vukovarsko-srijemskoj i Brodsko-posavskoj županiji u kojima danas imamo trgovine', prisjeća se.

Sada ih imaju 50 i 162 zaposlene osobe. Vlasnik je i tvrtke u Italiji. Bavio se i transportom kamionima te radio u Sloveniji, Austriji i Italiji. Zaradio je tako, kaže, slovensku, talijansku i hrvatsku mirovinu. Kako se posao tijekom godina širio, upoznavao je nove ljude, a s njima su se javile i nove ideje.

'Iz Hrvatske sam izvozio drvo, parkete, meso, a uvozio papir, odnosno papirnu konfekciju, toaletni papir, papirnate maramice, salvete, sve ono što se troši u jednoj kući, bez čega se ne može', opisuje svoj karijerni put Živković, dodajući da svaki dan provodi u firmi ili u Hrvatskoj ili u Italiji.

Ovaj 76-godišnji poduzetnik, kako otkriva, godišnje prevali 76.000 kilometara. Pri tome se drži uvijek jednog pravila - za upravljač automobila nikada ne sjeda poslije 21.30 sati. Uvijek stane, odmori i prespava.

'Kroz dan doživiš svakakve stresove i onda navečer budeš umoran, nemaš koncentracije i možeš lako stradati', ističe.

95 posto zaposlenih čine žene

Na dio svojih trgovina postavio je solarne panele. U sjedištu tvrtke i na robnoj kući u centru Županje nalaze se velike solarne elektrane, a energiju prodaju i HEP-u te mjesečno tako zarade 4000 eura s te dvije elektrane. Panele sada postavljaju na još pet trgovina.

'U travnju i svibnju ove godine plaćao sam električnu energiju u dućanima 13.000 eura, a sada su mi računi narasli na 41.000 eura. Dakle struja je u gospodarstvu poskupjela za 250 posto', ukazuje nam na računicu, napominjući i to da radnik, da bi mogao normalno živjeti, treba zarađivati barem 1000 eura.

S radnom snagom, kaže, nema problema. Uvoznih nema, isključivo su to domaći ljudi, lokalci.

'Bez radnika sam ništa, nula. Onaj koji ne cijeni radnika, ne cijeni ni sebe ni svoju obitelj. Radnik je najveće bogatstvo', ističe Živković, čijih 95 posto zaposlenih čine žene. Radne nedjelje ukinuo je davno prije donošenja zakona o tome, već prije tri godine, kaže.

Priznaje da nikada nije bio ni u jednoj političkoj stranci, ali okušao se u politici. Imao je pet vijećnika u Županijskoj skupštini Vukovarsko-srijemske županije. Prošao je tada sa svojom nezavisnom listom.

'Htio sam vidjeti koliko vrijedim kod naroda jer te svi ljube, pa sam to odlučio testirati. Nedostajalo mi je 1,2 posto da prođem i sa šestim vijećnikom', prisjeća se pojavljivanja na lokalnoj političkoj sceni. Na nekim novim izborima, napominje, ne planira sudjelovati.

Zlatnom kunom, koja mu je stigla, ostao je iznenađen. Doznao je za nagradu prije dva tjedna.

'Da bi je dobio, ne smiješ imati nikakve kaznene prijave, ne smije se voditi istraga protiv tebe, a porez moraš uredno plaćati. Kod mene se PDV plaća u dan svaki mjesec, a novca mora biti za plaće, struju i plin', objašnjava poslovni moto kojega se pridržava svih ovih godina. Zanimljivo promišlja i o državi.

'Nisam vidio nigdje u svijetu da ti država pomaže, toga nema na kugli zemaljskoj. Država je tu da ti uzme, a ne da ti pomaže. Ona treba pomagati u zdravstvu i školstvu, unaprijediti ga. Ne daj Bože da meni pomaže', sažima osnivač Patričara, suvlasnik tvrtke sa sinom, istovremeno svojim zamjenikom.

'Imam troje djece i mislim da će se lijepo dogovoriti oko podjele kada me više ne bude. Na sina sam prenio 55 posto vlasništva, ali bez moje dvije kćeri, odnosno njegove dvije sestre, on neće moći ništa napraviti. Sada sam vlasnik 45 posto udjela u firmi, a sin mi je zamjenik. Zaposlen je i jedan unuk', otvoreno kaže Živković dok mu mobitel neprestano zvoni. Koristi se malom, nekada popularnom Nokijinom 'ciglicom', kao i računalom.

Prijatelja ima na sve strane. Za velike blagdane stiže mu preko 100 kilograma čestitki i razglednica. Ima i punu sobu različitih zahvalnica. Najsretniji je kada dođe u trgovinu ili u lokalni kafić pa razgovara s domaćim ljudima. Često tako završe na temi poljoprivrede.

'Kod nas je pet puta više kombajna u Hrvatskoj nego što ima poljoprivrednika. U Italiji ga možete naći kod svakog desetog seljaka. Kod nas ga ima svaki. Evo, u Bošnjacima ima jedan s tri kombajna u garaži. Čim u Đuri Đakoviću izađe novi, on ga kupi. Čestitam mu na tome što je zamrznuo toliki novac', poručuje Živković, dodajući da bi poljoprivrednicima radije podijelio šume i bare, da raskrče to zemljište i pripreme ga za proizvodnju, te im dao koncesiju da ga obrađuju, a da ne plaćaju ništa.