Ideja o koprodukcijskoj suradnji ovih dvaju kazališta proizašla je iz inicijative da se kazalištu “Gavella”, još od zagrebačkog potresa izmještenoj iz svoje matične zgrade, pruže uvjeti i prostor za umjetnički rad. Za naslov je odabran upravo “Kralj Ubu” koji svojom poetikom i žanrovskom neuhvatljivošću pripada satiričnom, koliko i dramskom repertoaru te kao takav spaja iskustva i pristupe dvaju ansambala zagrebačkih kazališnih kuća, pozivajući ih na dinamičnu suigru.

Režija je povjerena Miranu Kurspahiću - s kojim smo povodom te predstave nedavno i razgovarali - čije su mnoge dosadašnje predstave odisale izuzetnom energijom, eklekticizmom i neobuzdanim humorom, što odlikuje i prekretnički Jarryjev tekst, drsko uronjen u prikaz bešćutnosti i apsurda totalitarnog sklopa. Ovaj komad, koji je davne 1896. zaprepastio i zgrozio parišku publiku, danas bi mogao djelovati zatupljene oštrice, barem u društvu ili dijelu svijeta trenutno pošteđenom totalitarnog vođe nalik protagonistu ovu drame, čija ambicioznost i glad premašuju njegov talent i sposobnosti.

Njegov je Kralj Ubu stoga stavljen u autorski okvir i sasvim novi kontekst. Kralj Ubu tako postaje predstava u predstavi, originalan komad u raljama jednog omanjeg razreda gimnazije. Među likovima u tom se razredu našao i sam Albert Jarry, učenik koji u inat vodstvu škole, ali i razrednim kolegama, za vrijeme nastave postavlja igrokaz, ili to barem pokušava. Iako je radnja scenografski i kostimski smještena na kraj 19. stoljeća, ona se u kulturološkom i sociološkom smislu zbiva u sadašnjosti. Gimnazija se, naime, punim imenom zove Nous pouvons, gimnazija za posebnu i osviještenu djecu, a njeni učenici opravdavaju taj naziv jašući na valu površne moralne superiornosti, woke kulture i kulture otkazivanja.

Predstava nas tako opetovano prebacuje između dvije scenske realnosti, satiričnih razrednih previranja i igranja samog komada. Originalni Kralj Ubu prolazeći kroz sito cenzure sve više nestaje, no ironično, ibijevština se preljeva na svakog od učenika, izvlačeći iz njega pohlepu, zavist i želju za moći. Kroz ironiju i humor, ova se predstava dotiče brojnih “zabranjenih” tema i zrcali bizarna vremena u kojima živimo kako bismo ih sagledali i nasmijali im se.

U predstavi igraju: Borko Perić, Marko Petrić / Miran Kurspahić, Amar Bukvić, Sven Šestak, Enes Vejzović, Ranko Zidarić, Đorđe Kukuljica, Ozren Opačić, Josip Brakus, Nela Kocsis, Barbara Nola i Iskra Jirsak. Tekst su adaptirali Miran Kurspahić i Rona Žulj, ujedno i dramaturginja predstave, scenografiju potpisuje Matija Blašković, kostime Danica Dedijer, suradnik za glazbu je Igor Jurinić, suradnica za scenski pokret Matea Bilosnić, a oblikovatelj svjetla Zdravko Stolnik.

Nakon premijerne izvedbe, predstava je na rasporedu 26. veljače, 3.ožujka te 26. ožujka na sceni kazališta Kerempuh.