Ona je startala na izvoru Save Bohinjke u Bohinju, dok je on krenuo iz Zelenaca pa uzduž Save Dolinke. Nakon jednoga dana hodanja, susreli su se kod Radovljice, gdje se ove rijeke spajaju u Savu.

Odvojeno su hodali malo manje od 50 km do susreta. Nastavili su zajedno, a čeka ih otprilike još četiri tjedna hodanja uz Savu. Do njezina ušća u Beogradu, prehodat će oko 850km. Ona je Una, on Metod, a ovo je njihova umjetnička avantura. Ideja je prehodati čitav tok rijeke Save i usput dokumentirati ljude, stanje rijeke, mjesta i događaje.

Projekt Flowalking ~ Sava opisuju kao dugometražnu akciju izdržljivosti (hodanjem) u prostoru kroz vrijeme, a ovaj će projekt dobiti i svoju intermedijsku galerijsku prezentaciju u studenom 2022. u Staklenom atriju Gradske vijećnice u Ljubljani.

S umjetničkim dvojcem MU — Metod & Una porazgovarali smo upravo tijekom njihovog putovanja uzduž središnje rijeke Zapadnog Balkana, koja se proteže od njezinog izvora u Julijskim Alpama pa sve do ušća u Beogradu.

Kada ste i kako došli na ideju projekta Flowalking?

Na ideju flowalkinga odnosno hodanja uzduž riječnih tokova došli smo pred nekoliko godina. Nakon što smo prehodali Camino de Santiago 2016. i 2017., željeli smo i dalje nastaviti hodati novim i možda malo manje utabanim putevima. Budući da je Una dobila ime po rijeci, sinula je ideja da bi hodanje uz rijeke mogao biti dobar projekt na duge staze. Činilo nam se da je tu dovoljno prostora za avanturu jer većina rijeka nije popraćena službenom (long-distance) stazom, ali također i za susrete s novim mjestima, ljudima i kulturama pošto se mjesta od davnina formiraju upravo uz rijeke.

Riječ je, zapravo, o avanturi, ali i o umjetničkoj akciji. Gdje nalazite tu umjetničku komponentu projekta i kako ste zamislili završnu izložbu projekta koja će se održati u studenom 2022. u Ljubljani?

Da, možda bi to trebali odsad zvati umjetničkom avanturom! Ako smijemo sugerirati, ustvari bi pitanje moglo biti u kojem trenutku hodanje dobiva umjetničku komponentu. Naš odgovor je: u onom trenutku u kojem osjetimo da je to namjera neke akcije. Vrlo često, pa zašto ne bi i sad, citiramo nama dragog umjetnika i art djedu: Beuysa. On je rekao da je čovjek zapravo živ kad osjeti da je kreativno, umjetničko biće te da naprimjer samo guljenje krumpira može biti umjetnički rad ako se radi svjesno. Na taj način i mi doživljavamo naš hod kao umjetnost, svjesni da s time stvaramo nešto novo, unutar sebe sigurno, a nadamo se i šire. Izložba u Ljubljani zasad je zamišljena kao intermedijska te će ju sačinjavati zemljovid, fotografije, pisani zapisi, zvučni krajolici te još neki drugi elementi no sve će se ustvari definirati na kraju puta pošto se naš rad bazira na procesu i teško je unaprijed kontrolirati ishod.

Zašto vas je inspirirala baš rijeka Sava?

Ustvari je početna ideja bili napraviti diptih: Una i Soča. Ipak, nakon svega što nas je s globalno zateklo 2020., odlučili smo usredotočiti se na akciju hodanja rijeke Soče, a Unu pustiti za bolja vremena kad budemo mogli nesmetano prelaziti granice. Baš u tom periodu prvog lockdowna, Sava nam je bila utočište i lijek za dušu, kao i najdivlja priroda kojoj smo mogli pristupiti radi ograničenja kretanja na općine. Istovremeno, s promjenom vlade u Sloveniji - gdje živimo - došao je i prijedlog novog zakona o vodama. Bio je sporan zato što je omogućavao izgradnju objekata uz vodu koji bi mogli dodatno zagaditi rijeke, a s mogućnošću privatizacije riječne obale pokazao je i tendenciju spriječavanja slobodnog pristupa k vodi. U kratkom vremenu osnovao se snažan pokret raznih nevladinih organizacija kako bi se to spriječilo, a krajem lipnja iste godine, pokret Balkan River Defence je organizirao hod uz Savu (Za naravo ob Savo) s namjerom da se razne organizacije, pokreti, civilne inicijative i pojedinci udruže i odozdola na gore zahtijevaju promjene u vezi iskorištavanja prirode za financijsku dobit. 27.06.2020 godine skupilo se preko 350 ljudi i zajedno smo, u 25 odsjeka, prehodali 258 km dugu “slovensku” Savu. Mi smo koordinirali jedan ljubljanski odsjek na kojem je bilo preko 80 ljudi i to je bilo zaista posebno iskustvo i osjećaj, da je drugačije moguće. Na referendumu 11.07. iste godine je narod većinski, s dobrih 87% spriječio mogućnost da se novi zakon izglasa. Sve to je utjecalo na odabir Save kao iduće rijeke za flowalk.

Ekologija rijeke Save je stalna tema. I mi ovdje se sjećamo tih protesta protiv izgradnje hidroelektrani na slovenskoj Savi. To ne čudi, jer bi ta situacija, naravno, utjecala i na nas. No, kakvo je, prema vašim saznanjima, doista stanje te rijeke? Ili to tek želite putem utvrditi? Ono što je sigurno jest da kakvoća rijeke varira.

Prosvjedi su počeli godinama unazad, a intenzivirali su se 2020. tijekom tog razdoblja referenduma. Uz svo ljudsko ustajanje protiv nelogičnih korona mjera, korupcije i ukidanja kulture, da nabrojimo neke, Slovenac je odreagirao vrlo emocionalno i na ekologiju. Jer bila je u pitanju priroda, rijeke, odnosno voda! Život! Ali, pobjeda na referendumu je mala pobjeda ljudi, a taj se zakon nije direktno doticao nikakve promjene oko pitanja hidroelektrana. Vlade žele samo da se sve više gradi i hidroelektrane na Savi su u planu već dugo jer trošimo previše struje. No, nitko ne govori o štednji struje i doslovno energije. Deset novih elektrana na srednjoj Savi u Sloveniji znači da bi, recimo Ljubljana imala 3 nove HE. S time bi ubili zadnji dio već ograničenog slobodnog toka rijeke. Obala je već zabetonirana, kako bi se “spasile” polja i nekretnine poljoprivrednika i ostalih. Tu ćemo se boriti još dugo. Znamo kakva je situacija uz akumulacijska jezera — voda staje i u njoj se gomila organski i anorganski materijal koji proizvodi više problema na duže staze od onih koristi koje struja može ponuditi. Rijeka je u ovim okolnostima s 8 hidroelektrana na slovenskoj Savi još i dobro, ali mogla bi biti puno bolje. Vidjet ćemo za par dana o čemu se priča kad dođemo do Krškog i dalje prema hrvatskoj granici gdje je nešto brana, ali čujemo da je rijeka daleko od zdravog organizma tamo. Već i sama Sava Dolinka je upitnoga zdravlja nakon Jesenica, kao i Bohinjka malo prije Bleda, ali treba znati da rijeka koja i dalje teče ima sustav samočišćenja te da je brzo čista osim ako je se ne truje s kemikalijama.

Kako ste se opremali za ovaj pothvat? Što sa sobom nosi čovjek koji će hodati 992 km, sve do ušća Save u Beogradu? Kakvi su vam planovi oko hrane, spavanja?

Ovaj put, opremali smo se dosta sistematično, poučeni prethodnim iskustvima. Načelno mislimo prehodati 850km, budući da je puno malih meandara pri kraju Slavonije koji dodaju te kilometre. Dakle, na put se nosi vreća za spavanje, jastuk na napuhavanje (opcionalno, jer može poslužiti i roba), podloga za spavanje, tarp (cerada), mreža za komarce, čeona svjetiljka, svjetiljka (opcionalno, ali ako se spava puno vani dobro dođe i napravi ugođaj), duge i kratke hlače, kabanica, 1 baselayer, 1 fleece, 2–3 majce, 2–3 para donjeg rublja, kupaći, ručnik, univerzalni sapun za sve, torbica za higijenu, prva pomoć s obaveznim dodatkom šivaće igle i konca te jod za žuljeve (važne lekcije s Camina!). Tu su i balzam za masažu mišića, šešir, sunčane naočale, krema za sunce, solarna ćelija i baterija, telefon za mape te foto aparati. Najvažnija je udobna obuća (cipele i sandale), te dobar ruksak. Mi strpamo sve u one od 35l i sanjamo da će zato što nije prevelik svaki put biti sve lakši. Možda zato što uzmemo još i bilježnicu, knjigu, gumenu patkicu što pliva preko Save jer ti ju uvali frendica i nemaš srca to pustiti... I da, boca i filter za vodu da možemo piti direktno iz rijeke cijelim putem! A što se hrane tiče, žrtvovali smo plinsko kuhalo i padele jer ćemo prolaziti često kroz mjesta te se tamo opskrbljivati u dućanima i prehranjivati u lokalnim gostionicama. Spavanje će biti uglavnom na otvorenom te nešto u prenoćištima i kod prijatelja po putu, a možda se dogodi da nas i neka nova dobra duša koju sretnemo pozove da prenoćimo u mekom krevetu.

Spomenuli ste da ste 2020. godine na isti način hodali uz Soču. Kako danas doživljavate taj projekt, kakva vas iskustva vežu uz Soču?

Naš prvi flowalk od 6 dana na Soči bio je prekrasan. Iako je u usporedbi s trenutnim bio kratak, bio je raznovrstan i prepun doživljaja. Uz Soču smo izbliza promatrali život jedne rijeke. Nakon što se “porodi” sva tako nježna iz utrobe stijene, u idućoj fazi postaje, poput kakve mlađe djevojke, brza, zaigrana, glasna i prekrasna svojom upadljivo tirkiznom bojom. I kako život ide dalje, prepreke na putu utječu joj na vitalnost i zdravlje te je njena ljepota manje istaknuta. Pred kraj života, kad prođe kroz sve to, umiri se, utiša i, onako neupadljivo lijepa, na samom kraju spoji s morem, s širinom svega. Spokoj. To je baš posebno za opažati hodajući.

Ako sam dobro shvatio, ideja je i da vam se tijekom puta mogu pridružiti lokalni ljudi koji bi hodali dionice s vama. Kakav odaziv očekujete? Što mogu očekivati oni koji vam se pridruže?

Na prvoj dionici do Ljubljane pridružilo nam se troje ljudi i hodali smo s dosta zaustavljanja praktično cijeli dan. To je bilo vrlo naporno zbog vrućina te smo nakon toga nastavili hodati po staroj metodi polaska prije ili u zoru i dolaska na cilj oko podne. Usprkos oprezu, nesnosne vrućine i u hladu te trovanja hranom nisu nas zaobišli već u prvom tjednu. Stoga smo napravili pauzu od nekoliko dana i 7. srpnja nastavili hodati iz mjesta Radeče dokud smo stigli. Super će biti ako bude još ljudi zainteresiranih za šetnju s nama. Lokalni ljudi mogu očekivati otvorenost za razgovore na razne teme u vezi Save i šire, uz prihvaćenost najrazličitijih pogleda. Želimo, poučeni rijekom, biti tu i primati sve, ne ograničavajući se na ideju da je naš pogled na svijet jedini ispravan. Želimo razmjenjivati energiju i iskustva.

Što vas najviše privlači kod hodanja?

Hodanjem na neki način usporavamo vrijeme i stvaramo novi ciklus koji nas onda pokreće. Stignemo opaziti stvari oko sebe i u sebi na pozorniji način. Radi se tu i o pitanju izdržljivosti, ali ne samo fizisa već i duha. Zimus nas je prijatelj s kojim smo se sreli nakon dugo vremena pitao zašto moramo patiti za umjetnošću. A odgovor leži negdje u tome da nakon sve te patnje dolazi zadovoljstvo. Ne mislimo samo u smislu postignutog cilja, već zadovoljstvo oko doživljenog iskustva, susreta sa sobom, ljudima i prirodom. Ljepota koju zamijetimo mnogo je cijenjena u takvim trenucima. Često se desi da se jedan od nas ponovno zapita je li vrijedno toga i uvijek je zaključak - da. I svakako, neki dani jesu patnja, ali nema dana u kojem neki element ne ublaži tu patnju i onda uslijede zahvalnost i uživanje u trenutku, što nas čini svjesnijima sebe i svega oko nas.

Tijekom hodanja uz rijeku vi ćete dokumentirati svoj put, stanje rijeke, ali i raditi intervjue s lokalcima koje sretnete putem?

Tako je. Dokumentiramo primarno fotografijom budući da je to medij s kojim se često izražavamo, a onda također zvukom i tekstom. Voljeli bismo razgovarati s lokalcima, bilo da su aktivisti ili stručnjaci u vezi ekologije ili pak zainteresirani mještani koji su uz Savu vezani na različite načine. Sve nas zanima i ništa nije isključeno. Također, želimo ostaviti vremena i za našu osobnu kontemplaciju o iskustvu te zato ne želimo previše unaprijed planirati, već dozvoliti da i naš proces bude što je više moguće spontan i u flowu.

Gdje vas se može pratiti tijekom puta? Kako saznati na kojoj ste dionici rijeke trenutno pa da vam se zainteresirani ljudi mogu pridružiti?

Načelno postamo svaki dan bar jednu fotku i opišemo pređenu dionicu te što slijedi. Najbolje je javiti nam se na Instagram ili Facebook da se direktno dogovorimo oko lokacije polaska ili susreta na putu kad smo u blizini, jer je teško sa sigurnošću reći kad ćemo negdje biti, odnosno u koliko sati krenuti dok ne stignemo na samu lokaciju koja će biti ishodišna za idući dan.

Imate li već ideju za idući Flowalking? Koju biste još rijeku htjeli “osvojiti”?

Ok, sad je već jasno da je to Una. Tu i tamo malo zasanjarimo o nekim “egzotičnim” varijantama, no otom potom. Sad smo u društvu Save i želimo biti što prisutniji.