Izbor Jona Fossea za ovogodišnjeg laureata Nobelove nagrada za književnost iznenadio je mnoge naše kulturnjake. Naime, recepcija ovog norveškog pisca dosad je bila skromna, odnosno objavljeno je tek nekoliko djela iz njegova zaista bogatog opusa. Nesumnjivo je da će se to sada promijeniti, a kao vodiči u njegov svijet poslužili su nam Vesna Salomonsen, Nenad Rizvanović i Josip Pandurić, dobri poznavatelji njegova djela.

Prvi pokušaj predstavljanja Fossea hrvatskoj publici došao je prije 13 godina kada je manje poznata izdavačka kuća Fidipid sakupila nekoliko drama tzv. 'Novog Ibsena' u knjizi 'Netko će doći', a dvije godine potom Josip Pandurić iz Disputa objavio je četiri dramska djela pod naslovom 'Majka i dijete', koji se prisjetio kako je do toga došlo i kako je izdanje primljeno: 'Inicijativa za prevođenje tada u Hrvatskoj prilično slabo poznatog autora bila je došla od Dubravka Torjanca, kazališnog čovjeka koji te drame nije preveo izravno s norveškoga, nego s engleskoga i njemačkoga, a u međuvremenu će se afirmirati kao ugledni prevodilac. Naslovnu dramu 'Majka i dijete' u režiji Darija Harjačeka iste je godine premijerno izveo varaždinski teatar; bila je to odlična, punokrvna predstava, pa mi je žao što, koliko znam, nije ostavila dublji trag u repertoaru tog kazališta. Kao, uostalom, ni spomenuta Disputova knjiga u ovdašnjem knjiškom prostoru.'

Panduriću je drago što je tada objavio budućeg nobelovca, ali danas žali što si je dozvolio da Fossea 'ostavi na miru' deset godina: 'Ispalo je tako da je, kad sam ga se ponovno "sjetio", a bilo je to početkom 2022. godine, Naklada Ljevak već bila s njegovom norveškom agencijom ugovorila izdavanje dvotomne "Septologije", a i neka druga djela, tako da nisam uspio za svoj Disput rezervirati njegov kraći roman "Jutro i večer" za koji sam bio zainteresiran. No uistinu mi je drago da su oba ta naslova odnedavna prevedena i da hrvatski čitatelj, sada osokoljen i cijelom pričom koju sa sobom nosi Nobelova nagrada, ima priliku uživati u prozi tog velikog pisca, živućeg klasika.'

Rizvanović: Premda se čini da je Fosse preko noći postao poznat, radilo se dugom i sporom književnom procesu

Nenad Rizvanović se prisjetio da se o Fosseu, kada su prije dvije godine u Nakladi Ljevak kupovali prava za njegove romane, već bilo pisalo kao o izglednom kandidatu za Nobelovu nagradu, ali je tada Norvežanin kod nas bio poznat ponajprije kao dramski pisac: 'I u Hrvatskoj kao i drugdje u svijetu čitateljima i kritici trebalo je vremena da prihvate ideju da Fosse nije samo dramatičar već i romanopisac, esejist i pjesnik. Pravi preokret u toj predodžbi dogodio nakon prijevoda "Septologije" na engleski jezik (i drugih dvadeset i pet jezika). Nekome se ipak može učiniti da je ovaj šezdesetčetverogodišnjak preko noći postao najpoznatiji živi norveški pisac, ali radilo se zapravo o dugom i sporom književnom procesu. Fosseova književna karijera traje četrdeset godina i sadrži iznimno opsežan opus napisan na manjinskom norveškom narječju kojeg govori 10 posto Norvežana: četrdesetak drama, tridesetak knjiga proze, petnaest knjiga poezije, nekoliko knjiga eseja i knjiga za djecu.'

Kakvo je to manjinsko norveško narječje, kakvi su bili izazovi prevođenja i kakav status Fosse uživa u današnjoj Norveškoj, objasnila nam je prevoditeljica Vesna Salomonsen: 'Fosse piše na nynorsku, varijanti norveškoga koja se manje koristi - što ne znači da je manje vrijedna - ali je ona mnogo teža za prevoditelje, odnosno ne poznajem nikoga od stranaca tko aktivno koristi tu varijantu. Što se tiče samog prevođenja Fossea, nema smisla pretvarati se da je to nešto jednostavno ili lagano. Zbog čega? Fosse koristi "sporu" prozu, i kao da samo ponekad koristi rečenične znakove prema uobičajenim pravilima, da bi onda nestali i rečenice bi bile duge, a onda naravno ima sasvim kratkih, bez točke, ali uvijek koristi zarez. I upitnike.'

Solomonsen: Fosse u Norveškoj, kao umjetnik najvišeg ranga, boravi nadomak kraljevskog dvorca

'On u Norveškoj ima izuzetno visok status, kada boravi tamo živi nadomak kraljevskog dvorca na lokaciji koja mu je dodijeljena kao umjetniku najvišeg ranga. Drame su mu više nego često izvođene, no on se sam povlači od svega i izbjegava intervjue koliko može. Studirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Bergenu i stanovao u studentskom domu Fantoft, gdje sam igrom slučaja studirala i stanovala prije gotovo dvadeset godina. To je bilo mjesto na kojem sam počela učiti norveški. Fosseu se tamo rodilo prvo dijete, ja sam tamo upoznala sadašnjeg supruga', podijelila je s nama njegova prevoditeljica i osobnu poveznicu s nobelovcem.

'Nakon što smo kupili prava za Septologiju, postalo je jasno da bi bilo dobro da prije "Drugog imena" objavimo neko Fosseovo djelo koje bi čitatelja primjereno uvelo u njegov opus. Izbor je pao na kratki roman "Jutro i večer" ("Morgon og kveld", 2000.) o prvom i posljednjem danu ribara Johannesa. Taj roman je ujedno i dokaz da je puno prije prije preobraćenja na katoličanstvo Fosse na sličan ili isti način pisao o pitanjima života i smrti te da samo preobraćenje nije izazvalo značajnije promjene u njegovoj književnoj poetici', nastavlja Rizvanović.

'Nesumnjivo da je Nobelov odbor ove godine izabrao Jona Fossea baš zbog njegovog jedinstvenog književnog statusa - on je autor golemog, ujednačenog opusa, i poznat i nepoznat, prevođen i neprevođen, čitan ali svakako nedočitan. U pravu je ako se osjeća "shrvanim i uplašenim": njegova prava, silovita književna karijera tek počinje', zaključio je Rizvanović.