1. Mona Lisa Italiji, a ne Francuskoj

Na prvom mjestu, s obzirom na odvažnost koja je za ovo potrebna, svakako je krađa Mone Lise, najslavnije slike svih vremena, u potpisu talijanskog renesansnog genija Leonarda da Vincija. 'La Gioconda' je iz pariškog Louvrea nestala u kolovozu 1911., a krivac je bio zaposlenik muzeja Vincenzo Peruggia.

Motiv? S jedne strane, kao Talijan, smatrao je da Mona Lisa treba biti izložena u Italiji. S druge pak, prijatelj mu je kopirao slike pa je vjerovao da će u slučaju krađe originala porasti cijene kopija.

Nestanak Mone Lise primijetio je posjetitelj muzeja idući dan. Umjesto nje, ondje su bila samo četiri čavla. Pitao je šefa osiguranja gdje je slika, a kad se ustanovilo da nije na fotografiranju, nastala je sveopća uzbuna i Louvre je zbog istrage zatvoren na tjedan dana.

Za lopovluk je najprije osumnjičen slavni pjesnik Guillaume Apollinaire, koji je svojedobno govorio da bi čitav Louvre trebalo spaliti. Uhitili su ga i bacili u zatvor. On je onda krivnju pokušao prebaciti na Pabla Picassa, kojeg su isto priveli. Na kraju su obojica oslobođena optužbi.

Ispalo je da je Peruggia ukrao sliku tako da je ušao u muzej za vrijeme radnog vremena, kad nije bio u službi, i sakrio se u spremištu za metle. Kad je muzej zatvoren, izašao je noseći Monu Lisu skrivenu pod kaputom. Sliku je oko dvije godine skrivao u svom pariškom stanu, a uhićen je kad ju je pokušao dati poznatoj galeriji Uffizi u Firenzi, tražeći zauzvrat nagradu. Osuđen je na šest mjeseci zatvora, a mnogi Talijani su ga slavili zbog patriotizma.

2. Htjeli ga Napoleon i Hitler

Otprilike sve ono loše što možete zamisliti da se dogodi jednom umjetničkom djelu dogodilo se remek-djelu slavne braće Huberta van Eycka i Jana van Eycka, Gentskom oltaru, sastavljenom od 12 panela s prikazima biblijskih likova i motiva. Smješten u crkvi sv. Bavona u Gentu u Belgiji, monumentalni je oltar iz 1432. kroz svoju dugu i burnu povijest skoro stradao u požaru, a htjeli su ga spaliti i kalvinisti, krivotvorilo ga se, rasklapalo, prebojavalo, cenzuriralo, kopiralo i kralo nekoliko puta. Ukrao ga je, među ostalima, Napoleon, a nacisti su bili osobito uporni u tome da ga se dočepaju - Göring ga je htio za svoju privatnu zbirku, a Hitler kao središnje djelo svog europskog supermuzeja u Linzu. Sve ove nedaće, dakako, stvorile su ogromnu famu oko Gentskog oltara, kao najtraženijeg i najžrtvovanijeg umjetničkog djela, svakako nezaobilaznog u povijesti krađe umjetnina.

Kad je Hitler najavio da želi osnovati svoj europski muzej umjetnosti, Gentski je oltar u svibnju 1940. poslan na jug Francuske, radi zaštite. Nacisti su ga međutim u roku od dvije godine uspjeli ukrasti i prodati Njemačkoj.

Tu nastupa Odred za baštinu, skupina konzervatora, povjesničara umjetnosti i umjetnika, koji su 1943. osnovali Saveznici kako bi spasili europske umjetnine otuđene za vrijeme nacističke okupacije. George Clooney je o Odredu, odnosno o 'Monuments Men', snimio film za koji, osim režije, potpisuje scenarij, a i glumi jednog od glavnih ljudi Odreda, Franka Stokesa, konzervatora s Harvarda. Film je pak nastao na temelju istoimene knjige Roberta Edsela, objavljene kod nas 2013. u izdanju Frakture. Edsel je o Odredu napisao i roman 'Spas Italije' (2015., Fraktura).

Odred je, među brojnim drugim umjetninama, od nacista spasio i Gentski oltar, pronašavši ga skrivenog u rudniku soli u Altausseeu i vratio ga u Belgiju 1945. Ovog siječnja slavno djelo svečano je otkriveno nakon 2,4 milijuna eura skupe osmogodišnje restauracije, a centralna slika, 'Adoracija janjeta', izazvala je brojne kritike i sablazan te postala viralni hit. Pojedinima je, naime, zasmetao, kako su ocijenili, drugačiji izgled restauriranog janjeta i njegov 'novi' hipnotički pogled, previše nalik ljudskom.

3. Klimtova 'Žena u zlatu'

Kao i Gentski oltar, čuveni Klimtov 'Portret Adele Bloch-Bauer I', poznat i kao 'Žena u zlatu', ukrali su nacisti za vrijeme okupacije. Ovo ulje na platnu austrijski je slikar naslikao 1907., po narudžbi supruga Adele Bloch-Bauer, svoga mecene Ferdinanda Bloch-Bauera, bečkog Židova i industrijalca koji se obogatio proizvodnjom šećera.

Adele Bloch-Bauer preminula je 1925. od meningitisa i u oporuci suprugu poručila da njene slike donira austrijskoj Nacionalnoj galeriji. Nacistička Njemačka anektirala je Austriju 1938., a Ferdinand Bloch-Bauer pobjegao je u Prag i potom u Zürich. Većina imovine mu je opljačkana, a slika njegove supruge završila je u Beču. Nacisti su je preimenovali u 'Ženu u zlatnom' kako bi je mogli izložiti bez imenovanja poznate židovske obitelji. Bloch-Bauer preminuo je 1945. i svu svoju imovinu, uključujući Klimtove slike, ostavio nećacima i nećakinjama. Nasljednica bogatstva Maria Altmann 2000. na poziv austrijskih vlasti očitovala se o povratu otuđenih slika. Odgovorila je tužbom za povratom ove i još četiri slike na američkom sudu.

Austrijska vlada je na sudu pokušala dokazati kako je Adele Bloch-Bauer svojom oporukom željela da slike ostanu u Austriji, no nakon sudske bitke 2006. komisija austrijskih sudaca odlučila je kako je Maria Altmann pravna vlasnica djela te da joj se ona moraju vratiti. Godine 2006. za 135 milijuna dolara kupio ju je Ronald Lauder.

4. 'Hvala vam na lošem osiguranju'

U kolovozu 2004., usred bijela dana, maskirani i naoružani pljačkaši ušli su u Muzej Munch, zaprijetili zaštitarima te sa zidova uzeli čuveni 'Krik', kao i 'Madonnu'. Ispred muzeja čekao ih je auto za bijeg, a prije nego su umaknuli, slučajni promatrač uspio ih je fotografirati.

Unatoč tome i nadzornim snimkama, trebale su dvije godine da se slike pronađu. U tom periodu nekoliko je ljudi uhićeno, a javile su se i glasine da su spaljene kako bi se uništili dokazi. Ravnatelj muzeja 2006. objavio je da su ipak pronađene, da su malo oštećene, ali da će se moći obnoviti.

Munchov 'Krik', koji ima četiri verzije, na meti se našao i deset godina ranije, kad je ukraden 1994. iz Nacionalne galerije u Oslu, na dan otvaranja zimskih Olimpijskih igara u Lillehammeru. Pljačkaši su pritom ostavili poruku: 'Hvala vam na lošem osiguranju', a potom su tražili milijun dolara otkupnine. 'Krik' je pronađen nekoliko mjeseci kasnije, neoštećen, a 1996. četiri su muškarca osuđena zbog krađe. Među njima bio je i Pål Enger, koji je 1988. ukrao još jedno Munchovo djelo, 'Vampira'.

5. Picasso u zahodu

Slično, na loše osiguranje, upozorili su i lopovi u Manchesteru 2003., a koji su iz Umjetničke galerije Whitworth ukrali radove Vincenta van Gogha, Pabla Picassa i Paula Gauguina, no nisu ih daleko odnijeli. Policiji su dojavili da su ih ostavili 200-tinjak metara dalje, blizu javnog zahoda. Tamo su i pronađeni, smotani u navlaci te uz poruku: 'Nije nam bila namjera ukrasti, samo ukazati na to koliko vam je očajno osiguranje.'

Radilo se o slikama koje su Van Gogh i Picasso naslikali u mlađoj dobi, s 25, odnosno 24 godine, akvarelu 'Pariške utvrde s kućama' iz 1878. te o 'Siromaštvu' iz 1903. U slučaju Paula Gauguina ukraden je 'Tahićanski krajolik', naslikan između 1891. i 1893.

Galerija Whitworth, u samom središtu Manchestera, posjeduje zbirku od četrdesetak tisuća umjetnina, među kojima dvanaest Picassa i dva Van Gogha. Policajci su, inače, javni WC kod kojeg su pronašli njihove umjetnine prozvali: Loo-vre.

6. Najveća pljačka umjetnina u SAD-u

Najveća pljačka umjetnina u SAD-u, teška pola milijarde dolara, ona je iz Muzeja Isabella Stewart Gardner u Bostonu 1990. Predstavljajući se kao policajci, dvojica muškaraca zaposleniku na ulazu rekla su da su došli istražili prijavu o neredu. Nakon što su dobili dozvolu za ulazak muškarci su svladali dvojicu zaštitara u noćnoj smjeni i zatim sat vremena birali što će ukrasti. Otuđili su 13 remek-djela u potpisu, među ostalim, Johannesa Vermeera, Rembrandta, Maneta i Edgara Degasa.

Policija je u istragama sumnjičila sve - od kolekcionara s crnog tržišta, preko bostonskih mafijaša, sve do vatikanskih službenika. Nijedan od tragova nije bio onaj pravi i počinitelji do danas nisu otkriveni, kao što nijedno od ukradenih djela nije nađeno. Vermeerov 'Koncert', koji je 2015. procjenjen na 250 milijuna dolara, vodi se kao najskuplja nestala slika.

Na zidovima Muzeja i dalje na mjestima ukradenih slika vise prazni okviri jer je Isabella Stewart Gardner, velika kolekcionarka i ljubiteljica umjetnosti koja je umrla 1924., tražila da sve ostane onako kako je ona odlučila.

7. 'Hrvatski Spiderman'

Među nama bližim primjerima zanimljiv je svakako slučaj tzv. hrvatskog Spidermana, Vjerana Tomića, Hrvata rodom iz Hercegovine i velikog ljubitelja umjetnosti. S dvojicom pomagača 2010. uspio je iz Muzeja moderne umjetnosti u Parizu otuđiti pet slika, 'Goluba s greškom' Pabla Picassa, 'Pastoralu' Henrija Matissea, 'Ženu s lepezom' Amedea Modiglianija, 'Maslinu u blizini Estaquea' Georgesa Braquea i 'Miran život uz svijeću' Fernanda Légera. Sve skupa procjenjuju se na preko sto milijuna eura.

Policiji je, piše BBC, Tomić rekao kako mu je namjera bila ukrasti samo djelo francuskog kubista Légera, ali kad je vidio da se alarm ne oglašava, na licu mjesta odlučio je uzeti još četiri. Jednostavno su mu se 'sviđale'.

Osuđen je na osam godina, a policiji je otprije bio poznat po provalama u domove bogatih Parižana te krađi nakita i umjetnina. Kao vrstan penjač, u stanove je ulazio pomoću užadi, samostrela i kuka, zbog čega su ga pariški mediji na koncu i prozvali Spidermanom. Za upad u parišku galeriju, što je najbolje, penjanje mu nije ni trebalo. Provalio je kroz prozor, a kvaka je bila u tome da su galerijski alarmi bili pokvareni i već se nekoliko tjedana čekalo na njihov popravak.

Ostala dvojica njegovih suučesnika, Jean-Michel Corvez, koji je naručio pljačku, i Yonathan Birn, koji je neko vrijeme skrivao slike, dobili su po šest godina. One, međutim, nisu pronađene.

8. Preko krova do Van Gogha

Dva pejzaža Vincenta van Gogha, 'Pogled na more u Scheveningenu' i 'Kongregacija napušta Reformiranu crkvu u Neuenu', nestala su u prosincu 2002. iz amsterdamskog Van Goghova muzeja. Za krađu je zaslužan tada 29-godišnji Octave Durham, uočivši prozor do kojeg se može doći preko krova.

Upasti u muzej bilo je 'trivijalno lako', kako je kasnije rekao. Jednostavno su se on i pomagač do krova popeli ljestvama, razbili prozor i užetom se spustili u zgradu. Sama pljačka trajala je oko tri minute i 40 sekundi. Durham i pomagač zapravo su htjeli ukrasti 'Suncokrete', ali oni su bili pod puno jačom zaštitom. Nakon toga oko su bacili na 'Jedače krumpira', ali su zaključili da su preveliki.

Durham je uhićen u španjolskom resortu Marbelli 2005. i dugo vremena nije htio priznati krivnju. U zatvoru je proveo samo 25 mjeseci, nakon čega je opet pokušao opljačkati banku te je opet završio iza rešetaka.

Slike je pokušavao prodati Coru van Houtu, a koji je 1983. oteo pivskog magnata Alfreda Heinekena, ali je ubijen na dan dogovorene transakcije. Na koncu ih je 2013. kupio Camorrin narkobos Raffaele Imperiale, a policija ih je 2016. pronašla iza tajne pregrade u zidu doma Imperialeove majke. Nakon svečanog ponovnog otkrivanja slika Durham je o svemu ispričao u dokumentarcu. 'Imam oko lopova', rekao je tada. 'Neki su rođeni učitelji, neki rođeni nogometaši, a ja sam rođeni lopov.'

9. Cijela Europa tragala za pekarom iz Čačka

Još jedna nama prilično bliska krađa ona je iz švicarskog Züricha, u koju je bio uključen Raško Mladenović, pekar iz Čačka. S dvojicom pomagača, maskiran i s lažnim pištoljem, kako je rekao u zatvorskom intervjuu za Vesti 2016., ukrao je 2008. Monetove 'Makove blizu Veteula', Van Goghovu 'Granu kestena u cvatu', Degasovog 'Grofa Lepica i njegove kćeri' te Cezzaneovog 'Dječaka u crvenom prsluku'. Ukupna vrijednost - 161 milijun eura.

Monet i Van Gogh pronađeni su neoštećeni nekoliko dana nakon pljačke, u autu parkiranom ispred psihijatrijske bolnice u Zürichu. Nekoliko godina kasnije, u travnju 2012., švicarska je policija objavila da su vratili Degasa muzeju još prije nekoliko mjeseci, ali da o tome nisu smjeli govoriti zbog istrage koju su upravo dovršili u operaciji Prsluk u Srbiji. U njoj su došli do posljednje slike, Cezanneovog 'Dječaka u crvenom prsluku', i napokon do Mladenovića.

Živio je povučeno u Čačku, radeći u pekari i vozeći 20 godina star auto. Slika je međutim bila u finalnoj fazi prodaje, a pronađena je nakon policijske potjere u autu jednog od još trojice uhićenih, koji su Mladenoviću bili logistička podrška u Srbiji. Planirali su prodati Cezannea za 3,5 milijuna eura, od čega su tada već bili dobili 2,8. Uhvaćeni su prilikom posljednje predaje novca za sliku, a u stanovima im je prilikom pretresa nađeno oko 1,5 milijuna eura.

No kako je policija iz Züricha znala da treba tražiti u Srbiji? To je u spomenutom intervjuu ispričao Mladenović, a koji bi svoj pothvat rado vidio i na velikom ekranu. Nakon pljačke 2008. on i društvo prešli su u drugi automobil, ali su prilikom prelaska shvatili da dvije slike ne stanu u prtljažnik.

'Monetovo i Van Goghovo platno nismo mogli smjestiti u gepek automobila za bijeg, a auto kojim smo obavili pljačku planirao sam zapaliti kako bih uništio sve dokaze. Međutim nisam mogao uništiti ove vrijedne eksponate pa sam ih ostavio u prvom autu, na zadnjem sjedalu. Policija je ubrzo pronašla jednu vlas moje kose i tako su utvrdili tko je izvršio pljačku, pa su ubrzo sve policije na svijetu znale koga da jure', ispričao je Mladenović.

Pljačka u Zürichu slijedila je svega nekoliko dana nakon što su u obližnjem Pfäffikonu ukradena dva Picassa, 'Glava konja' iz 1962. i 'Čaša i vrč' iz 1944., vrijedni 3,1 milijun eura. I te su slike 2011. pronađene u Srbiji.

10. Caravaggio i Cosa Nostra

Priča o krađi umjetnina ne može proći bez 'Rođenja Krista sa sv. Franjom i sv. Lovrom', jedne od najtraženijih slika na svijetu. Naslikao ju je veliki barokni umjetnik Caravaggio u Rimu 1609., nakon čega je prevezena u Siciliju i punih 360 godina visjela iznad oltara crkve sv. Lovre u Palermu. Sve do noći sa 17. na 18. listopada 1969., kada su je dvojica provalnika izrezala iz okvira i odnijela.

Od tada se slici gubi svaki trag, a vremenom se, dakako, ispleo čitav niz teorija o tome tko ju je ukrao i gdje se nalazi.

Među najpoznatijim teorijama, za koju nikad nisu pronađeni dokazi, ona je da je krađu naručila sicilijanska mafija. Novinari Guardiana u rujnu prošle godine objavili su kako su došli u posjed intervjua snimljenog 2001. U njemu Benedetto Rocco, župnik crkve sv. Lovre u Palermu, otvoreno govori da je platno bilo skriveno u domu pokojnog Gaetana Badalamentija, tada jednog od najmoćnijih mafijaša na Siciliji, švercera kokaina u Ameriku.

Župnik u videu govori da mu je mafijaš u jednom momentu poslao i komadić platna, kao dokaz da je Caravaggio kod njega, nudeći mu da pregovaraju o uvjetima pod kojima sliku pristaje vratiti Crkvi. Dva puta je s njim čak i pisano kontaktirao, ispričao je 2001. Rocco, koji je u međuvremenu umro.

Među mafijaškim imenima koja se povezuju s nestankom 'Rođenja Krista' je i Francesco Marino Mannoia, a koji je surađivao s vlastima i tvrdio da je platno on osobno ukrao s kolegama te da su ga uništili izrezivanjem iz okvira. Drugi mafijaš, Gaspare Spatuzza, uvjeravao je pak da mu je šef Cosa Nostre pričao kako su ukradenog Caravaggia spremili u neku štalu i da su sliku požderali štakori.