Kada sam dogovarao sastanak s umjetnikom Slavenom Toljem, bio sam svjestan toga da je pretrpio dva moždana udara. Međutim u telefonskom razgovoru nije bilo naznaka težine njegova stanja - em smo se lako dogovorili za sastanak, em je čovjek bio dobre volje. Ono što me dočekalo ispostavit će se kao najteži zadatak dosadašnje novinarske karijere. Ipak, vrijedilo je.

Naime Tolj je izgubio velik dio fonda riječi kojima je, sudeći po prethodnim intervjuima, baratao do kobne 2018. godine, kada mu se dogodio prvi od dva moždana udara, nakon čega je uslijedio drugi, ostavivši ga u nezavidnom stanju. Kada sam shvatio koliko je to stanje teško, isprva sam bio u šoku, no ubrzo sam se 'pretvorio u uho' - jednostavno želite čuti što umjetnik ima reći makar baratao s tek stotinjak riječi.

Stvar je značajno olakšala Toljeva dugogodišnja prijateljica koja je preuzela ulogu interpretatorice njegovih rečenica. Povod razgovoru bila je izložba 'Krakelure, Pavo i ja', otvorena u splitskoj galeriji MKC posljednjeg dana prijestupne veljače. Izložba se nastavila na one postavljene prošle godine u Bologni, Rijeci i Zagrebu, no u pitijskom najavnom tekstu teško se moglo išta razaznati, što se pokazalo i kao lajtmotiv ovog intervjua.

Komunikacija tetovažom

Nije bilo druge nego osvrnuti se odmah na umjetnikovo zdravstveno stanje. Kaže mi da je u danima koji su prethodili prvom moždanom udaru radio 'kao luđak' ne bi li pripremio Rijeku za ulogu Europske prijestolnice kulture. Dakle ta ga je nesretna epizoda u hrvatskoj kulturi koštala zdravlja. No nije ga pokolebala, prihvatio je stanje kakvo jest i nastavio raditi, veli da je jednostavno takav. Tetovaža logotipa EPK na ruci još je jedan dokaz ozbiljnosti s kojom je Tolj shvatio svoju ulogu ravnatelja riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti i jednog od kreatora programa EPK za - pokazat će se - pandemijsku 2020. godinu.

Pitam ga odakle mu volja da nakon svega nastavi raditi, a Tolj odgovara, mučeći se s riječima, da nema druge, da ne zna ništa drugo nego raditi. Nevjerojatna je energija kojom barata dok govori, jednostavno ga slušate kao hipnotizirani, premda smisao izgovorenih riječi ostaje lebdjeti negdje iznad naših glava. Priča kako je čistio vrt Florinog doma, oaze za dubrovačke umjetnike, taman kada je počeo rat u Ukrajini, što ga je vratilo u užasne dane Dubrovnika pod opsadom. Sjetio se svojih prijatelja, prvenstveno Milana Milišića i Pave Urbana, koji su napad na grad platili svojim životima, što je želio obilježiti izložbom.

Kad smo kod Dubrovnika, mjesta odakle je godinama izbivao, Tolj je ogorčen. Poznato je da Art radionica Lazareti pod njegovim vodstvom radi od 1988. godine, ali je sada pod udarom špekulanata - turizam je bog, a unutar zidina starog grada više gotovo nitko ne živi i izvan sezone to je pustoš. Kaže da mu je ponuđen novac samo da ne bi radio, odnosno da bi šutio, ali je to, naravno, odbio. Drugi problem za dubrovačke umjetnike, koji je srećom riješen dan nakon našeg razgovora, pitanje je Florinog doma, kuće koju također vodi neumorni umjetnik. Kuću su Dubrovčanima pokušali oduzeti Zagrepčani iz Hrvatskog društva likovnih umjetnika smatrajući da ga je umjetnica Flora Jakšić ostavila toj organizaciji, ali su naposljetku odustali. U spomenutu je kuću Tolj donio svoju pozamašnu biblioteku da bi omogućio obrazovanje mladim ljudima, umjetnicima koji tek počinju, maloljetnicima na pragu punoljetnosti - suradnja s njima jako ga veseli.

Dubrovački hajdukovac

Spominje nogomet, oduševljen je atmosferom koju je doživio na Poljudu dok je pripremao izložbu, u koju je uključio zvučni zapis s tog stadiona u trenutku kad se pročulo da je umro Tito, što je doista antologijska scena. Čudim se dubrovačkom hajdukovcu i pitam nije li Dubrovnik dominantno za Dinamo, na što Tolj uzvraća da je pola-pola. Nekad je bio dobar golman, kaže.

Napola tragična, napola prekrasna, priča zadnjih nekoliko godina ovog nesalomljivog umjetnika, koji ostavlja proverbijalno 'srce na terenu', mogla bi poslužiti kao inspiracija svakome tko pati od duhoklonuća. Dovoljni su njegov pogled u oči i čvrst stisak ruke.

Toljeva izložba u Splitu ostaje otvorena do 21. ožujka.