Za razliku od prošle godine, na drugom izdanju prodajne izložbe studenata likovnih akademija 'Plati i nosi' ne sudjeluje Akademija iz Širokog Brijega u Bosni i Hercegovini, rekao nam je na otvorenju dekan zagrebačke ALU, ujedno i predsjednik zagrebačkog HDLU-a Tomislav Buntak.

'Umjesto nje, tu je Umjetnička akademija iz Splita, zatim ALU iz Zagreba, osječka Akademija za umjetnost i kulturu te Akademija primijenjenih umjetnosti iz Rijeke, čime smo pokrili sve akademije koje djeluju u Hrvatskoj', kaže Buntak.

Predstavljaju se uglavnom studentice i studenti završnih dviju godina, sa svih odsjeka, pri čemu očekivano dominiraju studentice, kojih je ovdje sedamdesetak od ukupno stotinjak izlagača. Kad se gleda po gradovima, ponovno očekivano, najviše je izlagača sa zagrebačke ALU, a među radovima generalno prednjače oni u klasičnim medijima.

Studenti će tijekom cijele izložbe, koja traje do nedjelje, 22. prosinca, do 18 sati, biti u izlagačkom prostoru, Galeriji Bačva, gdje će potencijalnim kupcima biti dostupni za razgovor. S tim ciljem je projekt 'Plati i nosi' i pokrenut, da mlade umjetnike iz raznih krajeva zemlje međusobno poveže i prije svega im da priliku da svoje radove prezentiraju i prodaju široj publici, da se, dakle, 'pripreme za tržište'.

'Ovakvi projekti mladim umjetnicima osiguravaju prve, jasno postavljene poslovne i karijerne mogućnosti. S obzirom da mnogi od njih imaju iskustvo prošle godine, u drugom izdanju 'Plati i nosi' bolje su se pripremili za prezentaciju sebe i svojih radova. Tehnički, organizacijski svakako smo ove godine dignuli kvalitetu izložbe, a za jedno dvije godine, ako očuvamo kontinuitet, možemo očekivati gotovo 95 posto osmišljen projekt, sa svim detaljima, koji je usklađen s današnjom situacijom i organizacijskim momentima u svijetu', objašnjava Buntak.

Cijene radova, ističe, u prosjeku se kreću između 500 i 4500 kuna.

'Imamo i radova s većim cijenama, za one gdje su materijali skupi. Kod jedne studentice, primjerice, koja je radila u aluminiju, sam materijal košta 2500 do 3000 kuna plus obrada još 700-800 kuna. Onda je logično da cijena ide još barem toliko. Neke slike koje su dva na tri metra također imaju nešto veću cijenu', objašnjava Buntak.

Prošle godine ukupna zarada bila je oko 350 tisuća kuna, dodaje, a sudionicima su se, osim toga, nakon izložbe otvorile brojne prilike.

Mia Minigo, studentica je pete godine na splitskoj Umjetničkoj akademiji, koja je, kako je već rečeno, tek ove godine postala dijelom projekta 'Plati i nosi'. O dosadašnjim iskustvima s prodajom svojih radova Minigo kaže kako je 'Split malo slabiji od Zagreba'.

'Zalomi se ponekad da nešto prodam, ali kad god sam u Zagrebu primijetim da je potražnja tu veća, scena je puno bolja i puno je više zainteresiranih ljudi na izložbama za kupovinu radova', kaže Minigo koja se dosad nije okušala u prodaji online. Sve ide više preko poznanstava, tvrdi i dodaje da joj je teško odrediti cijenu svojim radovima.

'Uvijek se zato posavjetujem s kolegama, da nađemo neku zlatnu sredinu. Profesori nas također uvijek usmjeravaju, govore nam što sve trebamo uzeti u obzir u definiranju cijene', kaže Minigo.

Studentica osječke Akademije za umjetnost i kulturu Katarina Šokčević na izložbi predastavlja svoje bakropise, male aktove u interijerima, žanr-scene današnjih mladih u njihovim intimnim prostorima.

'Radi se o završnom radu sa preddiplomskog studija u Splitu, nakon čega sam diplomski upisala u Osijeku radi grafike. Htjela sam razvijati svoj stil', kaže Šokćević koja je inače iz Zadra. Cijene manjih radova kreću joj se oko 350 kuna, a veći do 500 kuna.

'Ovo mi je prvi put da izlažem i prodajem i uopće ne znam što očekivati, kakva ću pitanja dobiti od ljudi', priznaje Katarina koja je jako zadovoljna osječkom akademijom.

'Više je pedagoški studij gdje profesori imaju totalno kolegijalan i opušten odnos prema studentima. Rade s nama na način koji nije autoritativan nego prijateljski. Mislim da nakon Splita nisam mogla izabrati bolje od Osijeka', kaže.

Njena kolegica, Irena Čuljak, inače je iz Vinkovaca, a za Osijek i njegovu likovnu scenu kaže da se trude očuvati kontinuitet i održavati događanja. Cijene, objašnjava, definira ovisno o zahtjevnosti tehnike, dimenzijama i tome koliko je radila na djelu.

'Prošle godine bila sam na izložbi 'Plati i nosi' i iskustva su mi sasvim pozitivna. Moji radovi traže posebnu publiku, a tu sam je i dočekala', kaže.

Među studentima riječke Akademije primijenjenih umjetnosti je Josipa Baljak s pete godine kojoj je, kako nam je rekla, ovo prvi susret s ljudima koje zanima kupnja njenih radova.

'Ništa se nisam spremila, što je tu tu je', kaže nam. Prodaje svoje staklene skulpture po cijenama od tri do sedam tisuća kuna, ovisno o zahtjevnosti, materijalu i uloženom vremenu.

'Inače sam iz okolice Zadra, a Rijeku sam odabrala za studij iz jednog bazičnog razloga - htjela sam ostati što bliže moru pa se Rijeka činila optimalnom. Likovna scena tamo je puno manja, svi se međusobno znamo i podržavamo i kad dođem u Zagreb jasno se vidi razlika, da je ovo veći grad s većom raznolikošću ljudi, koji nudi više prilika', kaže Baljak.

Izložba 'Plati i nosi' u Galeriji Bačva u Domu HDLU od 18. do 20. prosinca može se razgledati od 15 do 21 sat, 21. prosinca od 11 do 21 sat, a posljednji dan, 22. prosinca, od 11 do 18. sati.

Usporedo, na drugom katu, traje i artOmat, umjetnički sajam na kojem ove godine sudjeluje 80 umjetnika i dizajnera iz različitih polja likovne i primijenjene umjetnosti te dizajna, čiji se radovi također mogu kupiti. Među njima su Denis Butorac, Glorija Lizde, Ivana Pipal, LeBand Home, Bling Zoo, OvoNijeNakit / notAjewelry, Krakle Keramika, 36 Mountains, OAZA, FIERCE WOMEN, Maja Bachler, Domagoj Rogina, Lea Popinjač i Vida Meić.