Osmislio je cijeli jedan svijet i stvorio nove jezike, pišući o dobru i zlu, svjetlu i tami, nadi i prijateljstvu, zaduživši nas svojim djelima u mnogočemu. John Ronald Reuel Tolkien, poznat kao J.R.R. Tolkien, bio je britanski književnik, pjesnik, filolog i profesor na Sveučilištu na Oxfordu. 'Hobit' i trilogija 'Gospodar prstenova' najpoznatija su njegova djela, kojima je popularizirao djela iz žanra fantasy. Potom je izašao kultni 'Silmarillion', na kojem je radio cijeli život; zbirka priča i eseja koja daje širu sliku o Međuzemlju te u kojoj nam među ostalim daje detaljan uvid o Prvom dobu, Starim danima, povijesti vilenjaka i ratu protiv Morgotha, prvog Gospodara Tame koji im je oteo silmarile, dragulje što sadrže čisto svjetlo Valinora.

Premda se prvo trebao zvati 'Knjiga izgubljenih priča', taj rukopis, njegov prvi i zadnji, Tolkien je kasnije ipak preimenovao u 'Silmarillion'. Ideju je, rekao je svojedobno, gradio otkad zna za sebe - naime počeo je pisati 'Silmarillion' 1917. godine, a uređivao ga je i dopisivao cijelog života.

Posmrtno ga je 1992. godine objavio njegov sin Christopher Tolkien, a dio djela dobio je prošle godine i ekranizaciju - seriju 'Prstenovi moći' na HBO-u, u kojoj je prikazano kako je Sauron prevario vilenjake i kreirao tri prstena za vilenjake, sedam njih za patuljke, devet za ljude te Vrhovni Prsten napravljen u vatri Klete gore (Mt. Doom) koji upravlja svima njima te samo u Kletoj gori može biti uništen.

Ratna inspiracija, vjersko djelo

A kako je uopće nastala ideja o kultnoj trilogiji, Međuzemlju te svijetu vilenjaka, patuljaka, hobita i ljudi?

Tolkien je zametak ideje za 'Silmarillion' dobio na ratištu tijekom Prvoga svjetskog rata, a gledajući kako cijeli jedan naraštaj Engleza nestaje u blatu, odlučio je napisati skup legendi i posvetiti ih svojoj zemlji. Također je priznao da je 'Gospodar prstenova' 'u osnovi vjersko i katoličko djelo'.

U intervjuu iz 1968., BBC je razgovarao s Tolkienom o njegovim iskustvima tijekom Prvoga svjetskog rata, u kojem je izgubio brojne prijatelje i kolege, te kako su ta iskustva utjecala na njega i oblikovala trilogiju 'Gospodar prstenova'.

'Ljudske priče uvijek su o jednoj stvari – smrti. Neizbježnosti smrti', rekao je Tolkien u dokumentarcu BBC-ja 1968., pokušavajući objasniti o čemu zapravo govori njegovo remek-djelo. Roman, čiji je prvi svezak objavljen prije 70 godina, 1954., oduševljava čitatelje otkako se pojavio na policama. 'Gospodar prstenova', sa svojim složenim svijetom i detaljnim povijestima zemalja nastanjenih vilenjacima, hobitima i čarobnjacima te zlim Sauronom, do trenutka intervjua već je postao bestseler i kamen temeljac fantasyja.

'Ne postoji prirodna smrt'

Kako bi bolje objasnio što je mislio pod time kad je rekao da priča o smrti, Tolkien je posegnuo u džep sakoa i izvadio novčanik u kojem je čuvao novinski isječak. Zatim je glasno pročitao citat iz tog članka, riječi iz knjige Simone de Beauvoir 'Vrlo lagana smrt', njezin emotivni prikaz majčine želje da i dalje živi tijekom posljednjih dana.

'Ne postoji prirodna smrt', pročitao je. 'Ništa što se dogodi čovjeku nije prirodno, jer njegova prisutnost dovodi svijet u pitanje. Svi ljudi moraju umrijeti, ali za svakog čovjeka njegova smrt je nesreća i, čak i ako to zna i pristaje na to, neopravdano kršenje. Možete se složiti s tim riječima ili ne', rekao je Tolkien, dodajući da je upravo to bila ključna tema 'Gospodara prstenova'.

Prisutnost smrti snažno je utjecala na Tolkienov rani život, a ta su iskustva duboko oblikovala njegov pogled na svijet, utječući na teme koje je ponavljao u svojim pričama o Međuzemlju.

John Ronald Reuel Tolkien rođen je 1892. godine u britanskoj obitelji koja je u to vrijeme živjela u Južnoj Africi, kamo su se preselili dok je njegov otac gradio karijeru u bankarstvu. Kada je imao tri godine, tijekom posjeta obitelji u Engleskoj s majkom i mlađim bratom Hilaryjem, njegov otac – koji je planirao pridružiti im se – iznenada je umro od reumatske groznice. Kao je bio glava kuća, njegova iznenadna smrt ostavila je obitelj u oskudici. Njegova majka Mabel odlučila je ostati u Velikoj Britaniji, nastanivši se u kućici u selu Sarehole, blizu Birminghama.

Tolkienov povratak u Englesku bio je 'svojevrsno dvostruko vraćanje kući, a utjecaj livada u Engleskoj i odmora na selu bio je izuzetno važan za mene', rekao je BBC-ju. Mješavina seoskog okruženja i industrijaliziranog Birminghama snažno je utjecala na krajolike koje je kasnije stvorio u 'Gospodaru prstenova'.

Tolkien je bio izuzetno blizak s majkom, a ona je poučavala sinove kod kuće i probudila u njemu ljubav prema pričanju priča, mitovima i botanici. Njegovala je njegov izvanredan dar za jezike, poučavajući ga latinskom, francuskom i njemačkom u ranoj dobi te ga inspirirala da izmisli vlastite jezike samo užitka radi.

Kada mu je bilo 12 godina, Mabel je dijagnosticiran dijabetes tipa 1, bolest koja je prije otkrića inzulina 1921. godine bila fatalna. Tolkienova majka prešla je na katolicizam na prijelazu stoljeća, a kada je umrla 14. studenog 1904., dva siročeta ostala su pod skrbništvom svećenika, oca Xaviera Morgana, zatim i tetke.

Tolkienova akademska izvrsnost osigurala mu je mjesto na Sveučilištu Oxford, na kojem je studirao filologiju zbog svog talenta za jezike. Kada je izbio Prvi svjetski rat 1914., uspio je odgoditi regrutaciju zbog studija. No nakon diplome sljedeće godine i suočen sa sve većim pritiscima rodbine, imenovan je potporučnikom u Lancashire Fusiliers i poslan na Zapadni front.

Užas rovovskog rata na Sommi

Tolkienov bataljun stigao je na Sommu početkom srpnja 1916. Bitka će se pokazati jednim od najkrvavijih sukoba u povijesti čovječanstva. Užas rovovskog ratovanja koji je tamo pretrpio, s blatom, kaosom i smrću, ostavio je neizbrisiv trag na njemu i snažno je utjecao na njegova kasnija djela.

Ratni krajobrazi Francuske i Belgije mogu se vidjeti u njegovim opisima paklenog, opustošenog krajolika Mordora u 'Gospodaru prstenova'. Odjeci ogromne patnje i pokolja kojima je svjedočio – izazvanih novim mehaniziranim ratovanjem – mogu se naći u njegovom prikazu zastrašujućih oraka kao ratnih strojeva i korumpiranog čarobnjaka Sarumana koji uništava Međuzemlje.

Autor knjige 'Tolkien i Veliki rat', John Garth, rekao je za BBC 2017. da vjeruje kako je romanopisac koristio svoje pisanje kao 'egzorcizam' užasa koje je vidio u Prvome svjetskom ratu. Rovovska groznica nije bila jedini način na koji je rat utjecao na romanopisca, sugerira Garth. 'Izgubio je dva svoja najdraža prijatelja na Sommi i možete zamisliti da je iznutra bio jednako uništen kao i fizički', rekao je.

U isto vjeruje i dr. Malcolm Guite, pjesnik i teolog. Rekao je za BBC-jev podcast 'Great Lives' 2021. godine da 'postoje detalji koji dolaze ravno iz njegova ratnog iskustva i koje vjerojatno nije mogao napisati izravno nakon toga. Bio je traumatiziran. Prizori ispred Mordora, mrtva tijela u močvarama, otrovni dim - sve to dolazi sa Zapadnog fronta', rekao je Guite.

Slično tome, Tolkienovo iskustvo stvaranja prijateljstva između vojnika koji su podnosili takve strahote dodaje suptilan, smisleni realizam nepokolebljivoj vezi između dva vodeća hobita u 'Gospodaru prstenova', Sama i Froda. 'Tolkien je izričito rekao da je to odnos mladih časnika na frontu', rekao je Guite.

U studenom 1916., nakon mjeseci borbi, obolio je od rovovske groznice, bolesti uzrokovane ušima, i bio je vraćen u Englesku. Do kraja rata gotovo svi ljudi s kojima je služio u tom bataljunu bili su ubijeni.

Iako su Tolkienova ratna iskustva možda dodala dubinu i autentičnost mitološkom svijetu koji je stvorio, sam autor uvijek je tvrdio da nije napisao 'Gospodara prstenova' kao alegoriju Prvoga svjetskog rata, niti bilo kojeg specifičnoga povijesnog događaja. 'Ljudi ne razumiju potpuno razliku između alegorije i primjene', rekao je BBC-ju 1968. 'Možete otići na Shakespeareovu predstavu i primijeniti je na svoja razmišljanja, ali one nisu alegorije... Mislim, mnogi ljudi primjenjuju Prsten na nuklearnu bombu i misle da je tako bilo u mom umu te da je cijela ta stvar alegorija toga. Pa, nije.'

No dio trajne privlačnosti 'Gospodara prstenova' leži u tome što je on više od puke izravne alegorije. Tematski obrađuje rat i traumu, industrijalizaciju i uništavanje prirodnog svijeta, korumpirajući utjecaj moći, ali i to kako prijateljstvo može pomoći ljudima da izdrže nedaće i gubitak – što odjekuje daleko izvan jednog događaja ili vremena. 'Gospodar prstenova' nije glorifikacija rata, on je refleksija o tome kako smrt i trauma sukoba nepovratno mijenjaju one koji svjedoče i prežive to iskustvo.

Osjećaj otuđenosti mnogih vojnika koji su služili u Prvome svjetskom ratu po povratku kući, gdje su ih dočekali oni koji nisu mogli razumjeti što su sve vidjeli i učinili, ogleda se u zadnjoj knjizi, kada se hobiti vraćaju u Shire. Otkrivaju da se njihov svijet promijenio nakon bitke, a njihovi sugrađani hobiti ne mogu shvatiti zašto Frodo i Sam, progonjeni onim što su prošli na svom putovanju, nikada više ne mogu biti isti.

'Jedan je recenzent jednom rekao da je to vrlo vesela knjiga, zar ne?' rekao je Tolkien za BBC. 'Svi pravi dečki se vraćaju kući i svi su sretni i zadovoljni. Naravno, to nije istina.'