Živimo u vremenu u kojem su trendovi naglašeni gotovo na svim područjima življenja, od glazbe, politike i mode do odgoja djece. Kako u tom smislu stojimo sa psima? Točnije, može li se, kad se govori o psima, govoriti o popularnosti?
Posljednjih godina svjedočimo naglom porastu broja pasa u urbanim centrima, no što je tome uzrok? O razlozima držanja pasa u suvremeno vrijeme u ovoj je rubrici već bilo riječi, a onaj da psi na izvjestan način održavaju sponu s prirodom, ali i pružaju ljudima emocionalnu potporu, posve je izvjestan. Ipak, imati psa postala je u određenoj mjeri i stvar prestiža, jer svatko tko drži do sebe trebao bi imati i ljubimca, što također donekle drži vodu. Nažalost, postoje ljudi koji na to inteligentno biće gledaju tek kao na dodatak fotografiji u obiteljskom albumu.
Kokeri, dobermani i škotski ovčari više nisu in
Bilo kako bilo, nije sporno to da su psi postali popularni. Gradovi su ih puni, mnogo je ljudi koji ih obožavaju i vole, podosta i onih koji ih naprosto toleriraju, a nažalost ima i onih koji su prema psima vječno netrpeljivi. Također zanimljiv fenomen je i pad i rast popularnosti pojedinih pasmina pasa. Primjerice osamdesetih godina koker španijel bio je iznimno popularna pasmina, baš kao i škotski ovčar, pučki prozvan lesi, ili primjerice doberman.
Koker je smatran idealnim obiteljskim i kućnim psom, škotskog ovčara proslavio je film 'Lassie se vraća kući', a dobermana su nabavljali ljudi koji su tražili elegantne oštre zaštitnike koji su tih godina harali filmskim platnima i televizijskim ekranima. U današnje vrijeme nijednu od ove tri pasmine u našim se gradovima ne viđa često, a nažalost sve su tri platile danak svojoj popularnosti.
Kokeri su, ponajprije zbog loših uzgajača, ali i needuciranih vlasnika, došli na glas kao nepredvidivi i potencijalno agresivni neurotici, škotskim ovčarima je popularnost donijela neselektivan i masovan uzgoj, a s tim i brojna genetska oboljenja, premda se doista radi o veoma inteligentnim životinjama s mnogo empatije za ljude, a dobermani su se za mnoge pokazali kao prevelik zalogaj, no, i zbog grešaka u uzgoju, umnogome postali nestabilnije naravi i zdravlja.
vezane vijesti
Još je primjera nekoć silno popularnih pasmina kojima je masovni uzgoj nanio zla. Njemački ovčar je možda najizrazitiji. Ta nekoć sjajna radna, ovčarska i čuvarska pasmina nikad neće nestati, to je sigurno, no velik broj današnjih njemačkih ovčara blijede su sjene pasa koje je osmislio i uzgajao tvorac pasmine Max von Stephanitz, pa i brojni uzgajači nakon njega. Tek unutar radnih linija njemačkih ovčara mogu se naći istinski karakterno vrijedni psi, a problemi s kukovima koji već dulje vrijeme prate ovu pasminu postali su opće mjesto kinoloških kuloarskih razgovora.
In su mješanci i psi iz azila
No kako je danas? Kakve pse vole Hrvati na početku 21. stoljeća?
Svakako je vrijedno prije svega istaći, unatoč poteškoćama koje prate i ovaj način nabavke pasa, da sve više naših sugrađana udomljuje pse iz azila, ali i izravno s ulice. Najčešće mješance.
Što se tiče suradnje i suživota s novim vlasnikom, ovo je podosta nepredvidiv put, no veoma često završava sretnim krajem jer volja i istinski angažman mogu premostiti mnoge poteškoće i takvi psi u pravim rukama nerijetko postaju sjajni ljubimci i psi za pratnju.
vezane vijesti
Koje čistokrvne pasmine danas preferiraju Hrvati
Oni vlasnici koji se odlučuju za nabavku čistokrvnih pasa trebali bi to činiti kod uzgajivača registriranih pri Hrvatskom kinološkom savezu. Prema osobnom iskustvu, postoji određen broj pasmina koje naši građani posebno vole. To su (ne nužno ovim redoslijedom): labradorski retriver, zlatni retriver, bigl, maltezer i francuski buldog.
Kažem, ne radi se o statistički dokazanoj činjenici, već osobnoj procjeni i naravno da ima još pokoja pasmina na dobru glasu, no vlasnici koji nabavljaju čistokrvne pse često se odlučuju upravo za ove. O nekima od njih u sljedećim će tekstovima biti riječi.
Zanimljivo je, za kraj, napomenuti da popularnost ovih pasmina kao kućnih ljubimaca doista nije neopravdana te da se ne temelji isključivo na pomodarstvu uzrokovanom medijskim sadržajima. Za razliku od primjerice umjerene popularnosti Jack Russell terijera, nastale na šarmantnom izgledu i majstorijama koje su u filmovima i serijama izvodili ovi doista pametni, no i za obuku zahtjevni psi.
Također, za razliku od gore navedenih pasmina, ne očekuje ih dugoročnija slava, već, nadam se, kontroliran uzgoj i držanje u rukama istinskih ljubitelja i poznavatelja pasmine. A gore navedene pasmine, ili barem neke od njih, doista posjeduju osobine koje bi im mogle osigurati povoljan status kod šireg kruga ljubitelja i na dulji rok.
