Godine 1984. bila je prva osoba izvan vinarske industrije koja je položila stroge ispite za titulu Master of Wine. Robinson je dobitnica više važnih priznanja, poput Ordena Britanskog Carstva, primljenog osobno od kraljice Elizabete II. (bila je savjetnica njezina vinskog podruma od 2004. do 2022.), zatim Officier de l'Ordre du Mérite agricole u Francuskoj, a dodijeljena joj je i najveća nagrada njemačke udruge VDP. Također je osvojila niz nagrada James Beard (najvažnije enogastronomske nagrade u Sjedinjenim Državama).

Na vrhuncu slave, 2000. pokrenula je JancisRobinson.com, a 2021. prodala je tu obilato nagrađivanu internetsku stranicu posvećenu vinu američkom digitalnom izdavaču Recurrent Ventures, zadržavši dužnost glavne urednice i glavne suradnice.

Od 1990. također je dopisnica Financial Timesa te svake subote piše za tu globalnu publikaciju, kao i za ft.com. Utemeljiteljica je i urednica publikacije 'The Oxford Companion to Wine', a s Hughom Johnsonom koautorica 'Svjetskog atlasa vina' (gotovo pet milijuna prodanih primjeraka) te koautorica knjige 'Wine Grapes' (dobitnica nagrade James Beard). Sve te knjige priznate su kao standardna literatura na području vina u cijelome svijetu.

S Jancis Robinson, legendom vinske publicistike, razgovarali smo na kongresu San Sebastián Gastronomika.

Kako se od studenta matematike i filozofije postaje vinski kritičar?

To pitanje poteže cijelu moju životnu priču, a ona je prilično duga. U vino sam se zaljubila još za studija u Oxfordu i, nekom srećom, pronašla posao u stručnom magazinu specijaliziranom za trgovinu vinima. Potom sam položila sve moguće ispite vezane uz znanja o vinima i sama si probijala put – pisala knjige, pokrenula prvu televizijsku emisiju posvećenu vinu... Sve jedno za drugim.

Koji su sve načini na koje netko može postati vinski kritičar i koji je od njih poslužio vama?

Mislim da uopće nema mnogo načina. Možete, recimo, učiti i vrlo naporno raditi, što sam ja napravila. Najvažnije u svemu jest slijediti vlastitu intuiciju i ne kopirati druge. Tecimo, uopće ne čitam bilješke, odnosno tekstove drugih o njihovim kušanjima. Uvijek napišem samo ono što osobno mislim i pri tome moram biti iskrena. Također mislim da je dobro uvijek biti potpuno neovisan o bilo kojem proizvođaču. Nikada se nisam bavila trgovinom vinom i ponosno čuvam svoju neovisnost i objektivnost.

Je li ponekad teško biti objektivan?

Ne, zapravo je vrlo jednostavno. Kad sam počinjala, upoznala sam divnog čovjeka, koji mi je postao veliki prijatelj, a koji se bavio uvozom vina. No nisu mi se sviđala njegova vina, pa o njima nikada ništa lijepoga nisam napisala (smijeh).

A je li ponekad teško biti suprotnoga mišljenja, kad svi ili većina nešto jako hvale?

Rekla sam već da ne čitam tuđe tekstove, pa bi moj odgovor bio – ne (smijeh).

Više volite da vas zovu vinskim piscem, odnosno publicistom, a ne vinskim kritičarem. Zašto i koja je razlika između ta dva pojma za vas?

Izraz 'kritičar' sugerira da stalno nešto kritizirate, a to nije ono što želim. Želim slaviti dobra vina i obrazovati ljude, dakle s čitateljima podijeliti entuzijazam i znanja, radije nego da uvijek u svemu samo tražim mane. Osim toga, veliki sam ljubitelj dobro napisanih tekstova, tako da tome dajem naglasak i nadam se da povremeno uspijevam nešto dobro napisati. Dakle nešto što se tiče samo pisanja, bez obzira na vino.

Koje predispozicije treba imati netko da bi postao vinski kritičar?

Pretpostavljam da je činjenica da sam bila prvi vinski publicist koji je postao Master of Wine dokazala da znam nešto - da znam kušati i da znam pisati. To je sigurno pomoglo, premda sam i prije negoli sam stekla titulu Master of Wine bila etablirani pisac. U svemu je iznimno važna i znatiželja. Recimo, stalno nešto novo učim, svaki dan. Vino je vrlo dinamično područje, a i svijet je ogroman. Ljudi stalno nešto novo otkrivaju, a i oblik svijeta vina stalno se mijenja, u posljednje vrijeme pogotovo zbog klimatskih promjena. To tjera ljude da vinograde sade sve sjevernije, pa se u tom svijetu pojavljuju nove zemlje, poput Švedske. Neki dan sam sa suprugom bila u Norveškoj i doznala da ta zemlja ima već 150 uzgajivača grožđa. Tko bi to doskora uopće mogao i pomisliti?

Koji je najbolji način za stjecanje znanja potrebnih za ocjenjivanje vina?

Veliki sam pobornik Wine & Spirit Education Trusta (WSET, globalna organizacija koja organizira tečajeve i ispite u području vina, jakih alkoholnih pića i sakea, sa sjedištem u Londonu, op.a.). I sama sam vodila njihove tečajeve kasnih 70-ih. Mislim da vas njihov sustav tjera da dosta toga naučite i o područjima svijeta vina za koja i niste baš jako zainteresirani. Time vam daje vrlo široko obrazovanje.

A za one kojima ta organizacija nije dostupna?

Znam da bih sad trebala reći neka onda čitaju moje knjige, redovito posjećuju JancisRobinson.com, kupe moj online vinski kurs i slično, ali preporučit ću nešto drugo: pronađite neku lokalnu trgovinu vinima i uspostavite s njom neki odnos. Zamislite da je to nešto poput knjižare i recite im što vam se dosad svidjelo, pa će im biti u interesu preporučiti vam nešto drugo što će vam se svidjeti. Usput, oni će s vama podijeliti mnogo svojih znanja. Ljudi koji rade u trgovinama vinom, poput sommeliera, obožavaju govoriti o vinima i od njih možete mnogo toga naučiti. To nije skup način učenja. Kao kad u knjižari kažete koje su vam se knjige svidjele, pa vam oni preporuče neke druge koje bi vam također mogle biti zanimljive. Mislim da u svijetu prodaje vina i knjiga postoje mnoge sličnosti. Ili recimo u trgovini glazbenim izdanjima.

Kako pristupate ocjenjivanju određenog vina?

Jednostavno ga kušam i zapišem što mislim o njemu. To radim već tako dugo, od 1975., tako da je to za mene postalo gotovo automatski. Teško mi je to i opisati jer je nešto poput procesa čitanja. Gotovo da to mogu napraviti i tijekom razgovora s drugima, toliko je automatski.

Nevezano uz profesionalnu stranu, gdje morate biti objektivni, imate li neke osobne favorite iz svijeta vina - bijela ili crna, zemlje podrijetla, vinske regije, etikete...?

Ne baš. Ono što mi se u svijetu vina najviše sviđa jest činjenica da je toliko raznovrstan da može pružiti toliko različitih okusa, različitih povijesnih pozadina, povezati vas s bezbroj raznovrsnih mjesta i ljudi. Ljudi iz svijeta vina vrlo su zanimljivi i često vrlo ljubazni. Tako da je za mene iznimno teško imati neke favorite i preferencije.

A kad, recimo, sa suprugom odete u restoran, što naručujete od vina?

Ono što ima najbolji omjer vrijednosti i cijene (smijeh). Ali obično je to nešto što još ne poznajem. Kad putujem, obvezno naručujem lokalna vina koja ne poznajem.

Koji bi bio vaš najvrjedniji savjet nekome tko želi postati vinski kritičar ili vinski pisac?

Odbijam da mi postavljate to pitanje (smijeh). Mislim da je dobar početak postati specijalist za nešto tako da o toj jednoj stvari znate više od bilo kojeg drugog autora i da vam ljudi počnu dolaziti po informacije. Tako ćete postati poznati. I onda, istoga trenutka u kojem postanete poznati, počnite se baviti svim drugim iz svijeta vina da ne zaglavite u tom jednom području. Ako znate nevjerojatno mnogo o nekoj temi, možete time steći ugled. Dakle nađite svoju nišu, a onda je napustite (smijeh). Ali upotrijebite je da postanete ime. To se može primijeniti i na mnoga druga područja.