Ukrasne trave su vrlo svestrane, otporne i efektnog izgleda, donose pokret, teksturu i dramu u vrtove svih stilova, gotovo tijekom cijele godine. Mogu se posaditi uz rubove vrta i staza, razbacati po šljunčanim vrtovima i posaditi u posude. Jednostavne za uzgoj, zahtijevaju vrlo malo održavanja i dostupne u mnogim lijepim oblicima, veličinama i stilovima, idealan su izbor za početnike i iskusne vrtlare
Kada zamišljamo bujni vrt nerijetko idemo u smjeru cvijeća, grmlja, začinskog bilja, pa čak i voćki ili povrća - no što je s ukrasnim travama? Na prvi pogled nježne i krhke, ukrasne trave izvrstan su odabir za uređenje okoliša koje nije potrebno pretjerano održavati. Razlikuju se po visini rasta od skroz niskih do onih koje u cvatu dosežu i više od 2,5 metra visine, nekim vrstama treba puno sunca, dok drugim travama ne smeta malo sjene, a svime je jedno zajedničko – baš svaka vrsta zahtijeva malo održavanja i ne zahtijevaju košenje.
vezane vijesti
Efektan dodatak svakom vrtu
Po pitanju uređenja okoliša, ukrasne trave dodaju teksturu i volumen, ispunjavaju prazne prostore i daju vrtnim gredicama dašak živahnosti kada ništa drugo ne cvate i ne raste. Mnoge vrste uživaju na punom suncu, iako neke mogu uspijevati i u sjenovitim uvjetima. Pružaju zaštitu od sunca nježnom cvijeću i grmlju, čineći vrtne gredice življim izvan sezone. Njihova gustoća također ih čini idealnim izborom za stvaranje vizualne ograde i prirodnih granica, bilo oko staze ili terase.
Sa svojim uskim listovima koji mogu biti u raznim bojama zanimljive su od proljeća do zime. Većina vrsta u jesen mijenja boju te mnoge imaju dojmljive metličaste cvjetove smještene na tankim stapkama iznad listova. Iako se većini ukrasnih trava listovi suše u jesen, postoje i zimzelene sorte, koje sva četiri godišnja doba u vrtu čine zanimljivim.
A što je najbolje, neke sorte možete posaditi i sada, nakratko zaboraviti na njih, a potom se oduševiti kada vidite svoj vrt u vrijeme kada ništa drugo ne raste.
Mondo trava
Mondo trava se još naziva i 'patuljasti ljiljan' (Ophiopogon japonicus). To je zeljasta trajnica koja je slična travi, ali nije prava trava, jer je član obitelji ljiljana. Zimzelena vrsta koja stvara guste busene tamnozelenih listova, širi se rizomatski te se stoga lako razmnožava dijeljenjem. Zbog toga se često koristi kao pokrivač tla. Listovi su kratki, dosežu svega 10 cm, a među njima se od jeseni skrivaju plodovi – intenzivno plave, sjajne bobice. Ova vrsta je vrlo dobar izbor za sadnju u nizu uz rubove staza, ivičnjake ili kamenjare jer svojim bujnim busenima predstavlja dekorativan zeleni prijelaz.
Vrtlari je rado odabiru jer predstavlja biljku za uređenje okoliša koja ne zahtijeva mnogo održavanja, otporna je na sušu i ne zahtijeva obrezivanje. Vrlo je zahvalan dodatak vrtu budući da brzo raste u različitim uvjetima, uključujući i u sjeni te je općenito otporna na štetočine. Najbolje raste na plodnom, blago kiselom, vlažnom, dobro dreniranom tlu.
Nešto viša, no i poznatija vrsta je Ophiopogon planiscapus ‘Niger’ koju odlikuju crnkasti listovi u kombinaciji s kontrastnim bijelo-ružičastim cvjetovima.
Sivoplava vlasulja
Festuca glauca jedna je od najpopularnijih vrsta zbog izrazito tankih listova koji imaju intenzivno plavo-sivu boji koju zadržavaju i zimi.
Sivoplava vlasulja šarena je ukrasna trava sa srebrnoplavim lišćem i blijedozelenim cvjetovima koji postaju žutosmeđi kako sazrijevaju. Otporna je na sušu, a vrtlari vole njezinu jednostavnost njege i finu teksturu, što je čini dobrom biljkom kada se želi postići dojmljiv učinak. Za razliku od nekih drugih biljaka koje se uzgajaju kao ukrasne trave, Festuca glauca je brzorastuća, prava trajnica, članica obitelji Poaceae.
Rastući do visine od 30 cm, sivoplava vlasulja je upadljiva trava koja se, međutim, razlikuje od visokih vlasulja koje se obično koriste u mješavinama travnjaka.
Plavu vlasulju nije potrebno posebno održavati ako se slijedi nekoliko ključnih koraka. Preporuča se malčiranje slojem malča od kore debljine kojih 7,5 cm ili nekim drugim organskim materijalom, posebno kada se potiče rast mladih biljaka. Malč pomaže u očuvanju vlage u tlu i suzbija rast korova. Na kraju se razgrađuje i otpušta hranjive tvari u tlo (tada stari malč možete zamijeniti novim).
Kod plave vlasulje postoji nekoliko problema sa štetočinama i bolestima. Biljku je nužno podijeliti svake dvije do tri godine, jer će umrijeti u središtu unutar nekoliko godina ako se ne izvadi i ne podijeli. Podjela pomaže u održavanju biljke zdravom, a istovremeno osigurava više biljaka koji ukrašavaju vrt.
Plava vlasulja uspijeva na punom suncu; podnosi djelomičnu sjenu, ali neće tako dobro cvjetati u njoj, a lišće će joj u tom slučaju biti više zeleno nego škriljasto plavo. Što više sunca ova ukrasna trava ima, veća je vjerojatnost da će postići svoju poznatu plavo-sivu nijansu.
Ova biljka preferira relativno stalno vlažno tlo koje je dobro drenirano. Ne podnosi mokre, mokre uvjete. Međutim, zrele biljke mogu izdržati sušne uvjete. Plava vlasulja je biljka za hladnu sezonu i preferira niske temperature u proljeće i jesen. Dobro raste ljeti u umjereno toplim uvjetima, a tijekom izrazito vrućih ljetnih mjeseci dovoljno ju je zaliti jednom tjedno.
Ova niska trava savršena za rubove ili kao pokrivač tla, vrt krasi puderasto plavo lišće na urednim, patuljastim humcima. Jedan od najboljih izbora je 'Elijah Blue', a ova niska trava savršena za rubove ili kao pokrivač tla, vrt krasi puderasto plavo lišće na urednim, patuljastim humcima.
Šaševi
Carex morrowii, obično poznat kao japanski šaš ili Morrowov šaš, je šaš koji obično raste u gustim, travnatim skupinama. Vrsta Carex morrowii najčešća je u uzgoju, a najpopularniji kultivar je ‘Evergold’ niskog rasta jer se listovi svijaju prema tlu. Intenzivno su žutog središta i zadržavaju boju kroz zimske mjesece.
Porijeklom je iz niskih alpskih područja u Japanu. Ovaj šaš se obično uzgaja zbog svog atraktivnog oblika i lišća. Biljke imaju krute, ravne, uske, dugo zašiljene, čvrste zelene listove dok su smećkasti cvjetovi (bez latica i čašica) kratkotrajni i neugledni.
Naziv roda na latinskom znači rezač prema oštrom lišću i rubovima stabljike koji se nalaze na biljkama većine vrsta. Imenom je ujedno i odana počast dr. Jamesu Morrowu koji je sakupio ovu biljku u Japanu kao član američke ekspedicije koju je predvodio Commodore Perry 1853.-1854.
Najbolje se uzgaja na vlažnim, plodnim, srednje do vlažnim tlima u polusjeni do pune sjene. Ne smije se dopustiti da se tlo potpuno osuši. Boja lišća je oštrija i bogatija u sjenovitim uvjetima. Lišće može izbijeliti do neprivlačnih nijansi žute ako se uzgaja na punom suncu. U toplijim krajevima vvaj šaš je zimzelen ali nije zimzelen na sjevernijim područjima, iako se neka boja lišća može zadržati tijekom blagih zima. Ako nije zimzeleno, lišće treba odrezati do zemlje i ukloniti u kasnu zimu. Razmnožava se dijeljenjem biljaka u proljeće ili sjetvom u jesen.
Ovaj šaš se također može uzgajati u posuda, koristeći mješavinu jedne polovice mahovine treseta i jedne polovice plodnog tla koje treba održavati stalno vlažnim, ali dobro dreniranim.
