Redovni profesor na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje Bojan Jerbić član je Znanstvenog vijeća za tehnologijski razvoj HAZU te Hrvatska akademija tehničkih znanosti - Odjela za sustave i kibernetiku. 

Trenutno sudjeluje u brojnim istraživačkim i razvojnim projektima kao što je, primjerice, NERO. Riječ je o zajedničkom projektu, vrijednom 21 milijun kuna, s tvrtkom INETEC, koja se bavi robotima za ispitivanje nuklearnih postrojenja. 

Financiran je iz europskih fondova za regionalni razvoj, a cilj mu je razvoj vlastitog robotskog sustava originalne kinematičke strukture za stereotaktičku navigaciju u neurokirurgiji. 

NERO bi trebao biti mlađi brat RONNE, neurokirurškog robota koji već izvodi kliničke operaciju u Kliničkoj bolnici Dubrava pod vodstvom doc. dr. sc. Darka Chudya. 

Novi robot bi trebao doprinjeti povećanju točnosti navigacije i jednostavnosti primjene, a ujedno će biti razvijeni novi kognitivni modeli robotskog upravljanja u uvjetima složene interakcije s ljudima i nestrukturirane okoline. 

Na projektu će sljedeće četiri godine raditi 32 istraživača Fakulteta strojarstva i brodogradnje, INETEC-a i Kliničke bolnice Dubrava. Ukupan budžet projekta iznosi 21 milijun kuna.

Što smatrate najvećim prilikama i izazovima robotizacije i automatizacije? 

Suvremenu robotiku, kao i novu industrijsku revoluciju, ponajviše karakterizira umjetna inteligencija, odnosno razvoj artefakata koji posjeduju određenu razinu kognitivnih sposobnosti. Zahvaljujući njima roboti mogu obavljati daleko složenije poslove od repetitivnih koje u proizvodnji obično rješavamo putem automatizacije. 

Umjetna inteligencija (UI) je najvažniji izazov suvremenog društva i obilježit će našu bližu i dalju budućnost. Izazovi su jednako znanstveno-tehnološke kao i one gospodarske i etičke prirode. 

Znanstvenici su još uvijek daleko od punog razumijevanja ljudskog mozga. Nedostatak spoznaja o nama samima glavna je prepreka razvoju kognitivne robotike.  Zato danas govorimo o tzv. "uskoj" UI, oblikovanoj za izvođenje specijaliziranih zadataka. Dugoročni je cilj stvaranje "opće" UI.

Dok robot zasnovan na uskoj UI može nadmašiti ljude na bilo kojoj posebnoj zadaći, onaj s općom inteligencijom bi nas mogao nadmašiti u svim ostalim sposobnostima. To je zasada samo znanstvena fantastika.

Koliko su opravdana strahovanja prema kojima će roboti i automatizacija ogroman broj radnih mjesta učiniti izlišnima? Kako biste vi riješili taj problem?

Automatizacija pa potom robotizacija već desetljećima istiskuju ljude iz proizvodnje. Ogromni skok u razvoju UI dramatično je ubrzao taj proces i prenio ga na druge domene koje su se prethodno činile nedodirljive u odnosu na ljudsku inteligenciju. 

Ubrzo će UI prijetiti i fakultetski obrazovanim kadrovima, liječnicima, pravnicima ili inženjerima, odnosno svim poslovima koji djeluju predvidljivo.  Istina je također kako nove tehnologije otvaraju veliki broj novih radnih mjesta, poglavito u informacijskim tehnologijama, programiranju i inženjerstvu.

Problem je što najveći dio ljudi koji gube radna mjesta nemaju skup vještina za popunjavanje novih radnih mjesta, stvarajući rastuću poplavu nezaposlenih i razočaranih. 

Prirodna tromost društva i zaostali ekonomski modeli opiru se ubrzanim promjenama potaknutim ubrzanim znanstveno-tehnološkim razvojem.

U tradicionalnoj tržišnoj ekonomiji uspostavljeni su lažni demokratski principi temeljeni na deregulaciji, odnosno svojevrsnom outsourcingu odgovornosti – prepuštanju tržištu (velikom kapitalu) samostalno upravljanje gospodarstvom i društvenim procesima. 

Danas se, međutim, uloga i odgovornost suvremenog društva i državne administracije fundamentalno mijenja te sve moderne države strateški promišljaju i pomažu društvene promjene potaknute znanstveno-tehnološkim razvojem. 

Hrvatska je pogasila programe za novo tehnološko doba?

Mi smo u Hrvatskoj prije više godina osjetili što se događa. Počeli su se tada razvijati različiti modeli i nacionalni programi financiranja koji su poticali inovacijski razvoj gospodarstva i znanosti. 

U međuvremenu smo okupirani kratkoročnim problemima i u nedostatku vizije pogasili sve one programe koji bi nas pripremili za novo tehnologijsko doba i danas omogućili da na učinkovit i kvalitetan način povučemo velike novce iz EU i uložimo ih u razvoj gospodarstva, infrastrukture i ljudskih potencijala. 

Jedini način za iskorištavanje ogromnih potencijala četvrte industrijske revolucije s jedne strane i ublažavanje negativnih posljedica ubrzanog znanstveno-tehnološkog razvoja s druge strane vidim u proaktivnoj ulozi državne administracije, koja mora donijeti presudne strateške odluke u skladu s novom industrijskom, znanstvenom i gospodarskom revolucijom. 

Jedino usklađena tehnološka, socioekonomska, kulturološka, geopolitička i demografska kretanja te interakcije između njih mogu generirati nove kategorije radnih mjesta i zanimanja.

Svjetska iskustva pokazuju da nove tehnologije generiraju nova zanimanja i posljedično potrebu za novim radnim mjestima. To ne moraju biti zanimanja izravno povezana s nekom tehnologijom, već mogu biti posljedica neizravnih kulturoloških promjena ili promjene načina života. 

Za što ćemo najviše koristiti robote za pet, a za što za deset godina? U kojem smjeru smatrate kako će se najviše razvijati? 

Primjena robota širit će se sukladno razvoju UI. Danas ju karakteriziraju kognitivne sposobnosti za snalaženje u nesređenoj, ali predvidljivoj okolini, sposobnost samostalnog odlučivanja i planiranja, zatim sposobnost dubokog učenja i obrade velike količine podataka. 

Zahvaljujući eksponencijalnom razvoju informacijskih tehnologija većina svjetskog znanja dostupna je putem računalnih mreža. S obzirom kako to znanje nije strukturirano potrebna je inteligencija za njeno pretraživanje i zaključivanje.

Zahvaljujući pametnim softverima, kao što su Watson ili Siri, moguće je obraditi nezamislivu količinu podataka u kratkom vremenu i slijedom rješavati stručne probleme ili izvoditi kompleksne zaključke daleko uspješnije od prosječnog pravnika, liječnika ili inženjera.

UI je već oko nas, uključujući robote treće generacije, automatski vođene automobile, robotizirane usisavače za prašinu, pametne telefone, dronove...

U kojoj mjeri je za to važan razvoj umjetne inteligencije? Koje još trendove i tehnologije smatrate ključnima?

UI je vjerojatno najvažnija tehnologija u ljudskoj povijesti. Njome čovjek baca rukavicu u lice vlastitoj antropološkoj esenciji. 

Kognicija je nešto po čemu se čovjek razlikuje od svega na svijetu što nas okružuje. Čovjek nikada u svojoj povijesti nije došao tako blizu razvoju inteligentnih artefakata koji mogu konkurirati našoj kognitivnoj dominaciji. 

Razvoj umjetne inteligencije fundamentalno mijenja našu kulturu u kojoj čovjek ima poziciju bića zaduženog za donošenje odluka i djelovanje. Pojavom inteligentnih i autonomnih robota uloge se mijenjaju te će strojevi sve češće umjesto nas biti zaduženi za donošenje odluka, rješavanje problema i izvršavanje poslova. 

Roboti će se humanizirati?

Trebamo li se bojati upadanja u zamku pasivnog položaja u odnosu na strojeve? Ne, jer čovjek je predodređen za stvaranje i to nas čini ljudima. Nikada nećemo prestati postavljati pitanja.

Suvremeni znanstveno-tehnološki razvoj naglašava spajanje tehnologija te brisanje granica između fizičkih, digitalnih i bioloških domena. Valja naglasiti kako to ujedno znači pretvorbu digitalne tehnologije iz virtualne u fizičku tehnologiju. To nalaže potpuno novi način promišljanja suvremenih tehnologija. 

Stoga uz robotiku i umjetnu inteligenciju izniman utjecaj na našu budućnost imat će još aditivne tehnologije (3D tiskanje), biotehnologija, genetika, nanotehnologija i kvantno računarstvo. 

Aditivne tehnologije, koje osiguravaju minimalni gubitak resursa, omogućavaju proizvodnju oblika koje ne možemo izrađivati konvencionalnim tehnologijama.

Genetika i bionika mijenjaju jednako naš odnos prema živom i neživom.  Kao što će se robotske tehnologije u budućnosti sve više humanizirati, tako će se ljudi sve više robotizirati primjenom raznih robotičkih i računalskih implantata i dodataka koji će, uz genetska poboljšanja, unaprjeđivati naše fizičke i mentalne funkcije. 

Računalna tehnologija će također doživjeti velike promjene, jer se trenutno smatra da postojeća binarna i slijedna računala ne mogu pružiti novi iskorak u pogledu procesnih kapaciteta.

Što su osnovni preduvjeti za ubrzan razvoj i primjenu robota i automatizacije proizvodnih/poslovnih procesa?

Znanje, znanje i samo znanje. Hrvatska ima premali broj tehnički obrazovanih stručnjaka. Mi se još uvijek bavimo pitanjima trebaju li informatika i tehnička kultura biti redovni predmeti obrazovnog kurikula u vrijeme četvrte industrijske revolucije. Kao da ne postoji svijest o tome kako živimo u tehnološki ovisnom društvu. 

Probajte zamisliti što bi se dogodilo kada bi netko isključio internet, ključnu tehnologiju većine modernih tehnologija. Život bi jednostavno stao. Slično bi se dogodilo ako bi ostali bez električne energije, cesta, nafte, automobila... 

Fakultet strojarstva i brodogradnje, pored ostalih tehničkih fakulteta, najodgovorniji je za tehnologijski razvoj zemlje. Pod pritiskom promjena uvjetovanih četvrtom industrijskom revolucijom osjećamo silnu potrebu realnog sektora za pomoć pri uvođenju novih tehnologija. 

Pri tome se od FSB-a očekuje pomoć u brojnim razvojnim procesima, a sami se ne možemo razvijati. Birokratskim i administrativnim mjerama fakultetima nije dozvoljeno zapošljavanje jer nema novaca (?) Tako Fakultet strojarstva i brodogradnje danas ima kadrovsku strukturu sličnu onoj prije trideset godina. U međuvremenu su se znanja i vještine u tehničkim znanostima udvostručili. 

Moj tim broji sedam istraživača, većinom doktora znanosti. I da ih je deset puta više bili bi jednako zaposleni, ali bi shodno tome naš utjecaj na tehnologijski razvoj gospodarstva bio relevantan. 

Stoga smo 2010. godine pokrenuli projekt Regionalnog centra izvrsnosti za robotske tehnologije, popularno nazvanog CRTA, koji je 2014. godine uvršten na indikativnu listu EU fonda za regionalni razvoj znanstvene infrastrukture. Iako u Hrvatskoj povlačenje sredstava iz EU napreduje vrlo sporo, očekujemo realizaciju CRTA-e tijekom 2018. 

CRTA će biti jedno od najmodernijih središta u Europi za istraživanje i obrazovanje u području robotike i umjetne inteligencije. Integrirat će laboratorije za istraživanje i razvoj u domeni industrijske robotike, humanoidne robotike, računalne inteligencije i medicinske robotike. 

U kojoj mjeri zemlja poput Hrvatske, s razmjerno niskim udjelom prihoda od proizvodnih djelatnosti, može profitirati od robotizacije i automatizacije?

U uvjetima četvrte industrijske revolucije relativna proizvodna zaostalost zemlje može se pretvoriti u prednost. Doba u koje ulazimo u prvi plan dovodi proizvodnju intelektualnih dobara nasuprot proizvodnji materijalnih dobara.  Kada se događaju revolucije prošlost ne mora biti prednost. Tada su važne vizije.

Unatoč nedaćama, u Hrvatskoj smo još uvijek sačuvali znanstveno-istraživačke i obrazovne potencijale. Dakle, temeljna znanja koja su presudna za uključivanje u novu industrijsku revoluciju kod nas postoje.  Stoga Hrvatska u tom kontekstu ima svoju priliku.

Digitalizacija industrije i gospodarstva ne samo što transformira procese stvaranja novih vrijednosti, već dovodi do novih poslovnih modela i novih perspektiva zapošljavanja. To prepoznaju brojne strane kompanije koje u Hrvatskoj imaju svoje razvojne i integratorske centre. 

Tisuće naših inženjera radi u kompanijama poput Ericssona NT, Siemensa, Yazakia, AWL-a i drugima. Tamo se stvaraju intelektualna dobra povezana s pametnim softverima, umjetnom inteligencijom, autonomnim sustavima, robotikom i drugim platformama četvrte industrijske revolucije. Kao što takve potencijale prepoznaju strane kompanije trebali bi i mi. 

Inteligentni digitalni proizvodni procesi otvaraju velike mogućnosti posebno za mala i srednja poduzeća, a koje Hrvatska vidi kao glavne gospodarske čimbenike. Stvaranjem kritičnog volumena tehnološki naprednih kompanija dolazi do stvaranja lanaca vrijednosti i privlačenja suvremenih i konkurentnih proizvodnih djelatnosti. 

Niti jedna zemlja ne može opstati samo na uslugama već mora imati kapacitete za stvaranje dodane vrijednosti, bez obzira je li se radi o razvoju softvera ili robotiziranoj proizvodnji.

Imamo li izgleda ne postati tehnološkom kolonijom? Što bismo trebali poduzeti kako bismo to izbjegli?

Nužno je prepoznati nove vrijednosne modele, jednako u znanosti, gospodarstvu, kao i u politici. Moramo se okrenuti izvrsnosti i razvoju ljudskih potencijala i to poticati na svim razinama. Okupirani smo administrativnim mjerama, pravnom državom i birokracijom. Međutim, problemi nastaju u sustavu obrazovanja i odnosu prema stvaranju. Stoga smo prema svim mjerilima uspješnosti na samom začelju EU. 

Tehnologijski razvoj, ne samo industrije, već društva u cjelini, put je koji slijede moderna društva. On treba biti strateški temelj na koji se naslanjaju svi ostali razvojni aspekti. To znači značajno povećanje budžeta za financiranje znanosti i obrazovanja te formiranje nacionalnih fondova za poticanje tehnologijskog razvoja gospodarstva.

To su prije nas već napravile mnoge članice EU i danas predstavljaju gospodarske i tehnološke lidere u svijetu. Mi moramo ultimativno promijeniti stanje u kojem Hrvatska obrazuje nedovoljno tehnički obrazovanih kadrova i u kojem financiranje znanstvenih istraživanja daleko zaostaje za drugim zemljama u EU.

Uslijed kompleksnosti novih tehnologija, niti najveći gospodarski subjekti ne mogu samostalno osiguravati razvojne potrebe na visokoj razini kakvu nalaže inovacijski potencijal modernog doba. 

Stoga Akcijski plan EU posebno naglašava potrebu povezivanja akademskih istraživačkih kapaciteta s gospodarstvom, kao i usmjeravanje europskih i nacionalnih fondova u istraživačke i razvojne aktivnosti. 

Što vidite kao ishod četvrte industrijske revolucije?

Industrija 4.0 predstavlja odgovor na ubrzani znanstveno-tehnologijski razvoj društva koji otvara nove mogućnosti inteligentne proizvodnje i digitalnog gospodarstva, nalažući razvoj novih ekonomskih modela i društvenih odnosa. 

Četvrta industrijska revolucija podrazumijeva informatizaciju svega, stvaranje svojevrsnog ekosustava koji integrira sve od proizvoda do proizvodnje, preko poslovnog sektora do tržišta i samoga kupca. 

Ljudi, strojevi, oprema, logistički sustavi i proizvodi komuniciraju, posjeduju neku razinu inteligencije i surađuju izravno jedni s drugima. Stvorit će se nove mogućnosti proizvodnje, nastat će novi i pametniji proizvodi i osigurat će se bolje korištenje resursa.

Što vi priželjkujete kad su razvoj robota i automatizacije u pitanju? Od čega najviše strahujete?

Očekujem da robotika i umjetna inteligencija doprinesu stvaranju boljeg i humanijeg društva. Pretpostavljam da ćemo, oslobođeni nužnosti osiguravanja materijalnih dobara koje će preuzeti strojevi, imati više vremena za osobni razvoj. 

Očekujem kako će nove proizvodne tehnologije promijeniti ekonomski sustav temeljen na konzumerističkim principima u korist održive ekonomije koja bi trebala utjecati na pravedniju distribuciju kapitala.

Ne brinu me pak strahovi o dominaciji strojeva i siguran sam kako ćemo se kao ljudska vrsta znati nositi s razvojem umjetne inteligencije.

Ipak, u tranzicijskom periodu nove se mogućnosti mogu pretvoriti u nove probleme.  Izgledne su antagonizirajuća polarizacija tržišta rada na zanimanja visoke stručnosti i zanimanja niske stručnosti, kao i moguće socijalne nepravde i napetosti koje će proizlaziti iz neravnomjernog pristupa obrazovanju i visokim tehnologijama.