Kineski istraživači kažu da je kontakt unutar kućanstava možda glavni način širenja Covida-19 i da je stopa sekundarnog širenja virusa bila daleko veća u kućama nego u zdravstvenim ustanovama ili u javnom prijevozu. Zaključili su još nešto: što je početni slučaj teži, to je veći rizik od prijenosa među bliskim kontaktima
Kako bi procijenili rizik od prijenosa bolesti u različitim sredinama, istraživači sveučilišta u kineskom Guangzhou pronašli su više od 3410 bliskih kontakata 391 slučaja zaraze Covidom-19 u razdoblju od siječnja do ožujka ove godine.
vezane vijesti
Otkrili su da je rizik od sekundarnog prijenosa Covida-19 bio manji od četiri posto među bliskim kontaktima zaraženih osoba. Uz to, primijetili su i da su sekundarne infekcije stečene javnim prijevozom bile rijetke. S druge strane, zarazio se svaki deseti kontakt u kućanstvu.
Istraživači su također otkrili da će pacijenti s klinički težom slikom vjerojatnije zaraziti svoje bliske kontakte nego manje teški slučajevi. Najmanja vjerojatnost širenja zaraze među bliskim kontaktima primijećena je kod asimptomatskih bolesnika.
Manifestacija određenih simptoma, poput iskašljavanja, također je povezana s povećanim rizikom infekcije bliskih kontakata, pišu kineski istraživači u radu, objavljenom u Annals of Internal Medicine.
Stopa širenja Covida-19 u kućanstvu (10,3 posto) u skladu je sa stopama zabilježenim u drugim kineskim gradovima (11,2 posto), ali i u Sjedinjenim Američkim Državama (10,5 posto). Istraživači napominju da je prijenos unutar domaćinstava bio veći jer su u Kini rano uvedene stroge mjere zatvaranja pa su ljudi više vremena provodili kod kuće, među ukućanima.
Istovremeno, u doba ispitivanja nošenje maski radi sprečavanja širenja zaraze bilo je obavezno na javnim mjestima, ali ne i u domaćinstvima. Istraživači iz toga zaključuju kako se mjera karantene i samoizolacije važno pridržavati u unutar vlastita četiri zida.
Uz to, otkriveno je da je rizik od prijenosa zaraze u javnom prijevozu ili zdravstvenim ustanovama nizak. Taj rizik povećava se s brojem putnika i vremenom provedenim u javnom prijevozu, kao i poteškoćama vezanim s identificiranjem svih bliskih kontakata.
Logično, rezultati istraživanja pokazali su da su pacijenti s težim simptomima bili veći prijenosnici infekcije, dok je zaraznost asimptomatskih slučajeva bila ograničena. Ti su nalazi u skladu sa stajalištem Svjetske zdravstvene organizacije da asimptomatski slučajevi nisu glavni pokretači širenja pandemije.
