Skoro svakodnevno pojavljuju se nova upozorenja o klimatskim promjenama i svemu što bi one u ne tako dalekoj budućnosti mogle donijeti. Najnovija studija našla je novu opasnost - divovske cunamije koji bi mogli pogoditi Južni ocean zbog topljenja leda i podmorskih odrona na Antarktici
Studija objavljena u časopisu Nature Communications temeljena je na bušenjima nekoliko stotina metara u morsko dno na Antarktici. Na taj način otkriveno je da su se u objema prethodnim razdobljima globalnog zagrijavanja - prije tri milijuna i prije 15 milijuna godina - stvorili labilni slojevi koji su se odronili i poslali goleme valove na obale Južne Amerike, Novog Zelanda i jugoistočne Azije. Kako se oceani i danas zagrijavaju, autori strahuju da postoji mogućnost da bi se moglo ponoviti nešto slično.
vezane vijesti
'Podmorski odroni velika su geološka opasnost s potencijalom poticanja cunamija, a oni bi mogli dovesti do velikih ljudskih gubitaka. Ovi nalazi upućuju da žurno trebamo unaprijediti naše razumijevanje utjecaja koji globalne klimatske promjene mogu imati na stabilnost toga područja i budućih potencijalnih cunamija', napisala je u objavi uz članak profesorica britanskog Sveučilišta u Plymouthu Jenny Gales.
Prvi dokazi o podmorskim odronima uz antarktičku obalu nađeni su u istočnom Rossovom moru 2017. Riječ je bila o slojevima labilnog sedimenta pomiješanim s fosiliziranim fitoplanktonima. Godinu kasnije znanstvenici su se vratili na to područje i bušili još dublje kako bi iz Zemljine kore izvukli uzorke koji sloj po sloj pokazuju geološku povijest.
Analizom je utvrđeno da su se ti slabiji slojevi formirali tijekom dva razdoblja - prije tri milijuna godina u toplom razdoblju u srednjem pliocenu te prije 15 milijuna godina, u klimatski optimalnom dijelu miocena. U tim razdobljima more oko Antarktike bilo je tri stupnja toplije nego danas, što je vodilo velikom porastu broja algi. Kad su one izumrle, napunile su morsko dno bogatim i klizavim slojem, učinivši ga podložnog odronima.
Ne zna se pouzdano što je pokrenulo podmorske odrone u tako davnoj prošlosti, ali su znanstvenici našli najvjerojatniji uzrok u topljenju ledenjaka. Završetak svakog Zemljinog hladnog razdoblja izazivao je skupljanje i raspadanje ledenog pokrova, a posljedica je podizanje tektonskih ploča. Kad slojevi slabog sedimenta dosegnu dovoljnu količinu, nastaju potresi i cunamiji kao njihova izravna posljedica.
Jasno, nije poznato koliki su bili valovi u drevnim oceanima, ali ovaj uzrok cunamija poznat je i drugdje u bližoj prošlosti. Takav je bio plimni val nakon potresa 1929. uz obalu Newfoundlanda, kad su valovi od 13 metara odnijeli 28 života. Puno gori bio je cunami kod Papue Nove Gvineje 1998. s 2200 poginulih. Kakve bi bile posljedice takvoga vala koji bi krenuo s Antarktike, može se samo grubo pretpostavljati.
