Još početkom pandemije epidemiolozi su se složili u mišljenju da će osoba koja nosi SARS-CoV-2 u prosjeku zaraziti još dvije do tri osobe. Kasnije studije utvrdile su da ovaj broj zapravo može biti veći. Puno veći.

U siječnju je iz kineskog Wuhana stigla vijest o pacijentu koji je zarazio 14 zdravstvenih radnika. To ga kvalificira kao superširitelja: nekoga tko je odgovoran za zarazu posebno velikog broja ljudi.

Od tada su epidemiolozi pratili brojne druge slučajeve superširitelja virusa SARS-CoV-2. U Južnoj Koreji je na misi istodobno bilo zaraženo oko 40 ljudi. Na vježbi zbora u američkoj saveznoj državi njih 61. U Chicagu je ista osoba bila na večeri, sprovodu i rođendanu te zarazila ukupno 15 ljudi.

Hoće li netko biti superširitelj, to ovisi o kombinaciji patogena, pacijentovoj biologiji i njegovoj okolini ili ponašanju, objašnjava Elizabeth McGraw, direktorica Centra za dinamiku zaraznih bolesti na Državnom sveučilištu Pennsylvania.

Neki zaraženi pojedinci mogu izbaciti više virusa u okoliš zbog toga što se njihov imunološki sustav tako bori protiv napadača. Uz to, asimptomatski pojedinci – a riječ je o skoro svakoj drugoj osobi s Covidom-19 - nastavit će živjeti kao i prije, nenamjerno inficirajući više ljudi. Uostalom, virus se može prenijeti i prije no što se pojave simptomi.

Ponašanje osobe, obrasci putovanja i stupanj kontakta s drugima također mogu pridonijeti širenju virusa. Zaraženi trgovac svakodnevno dolazi u kontakt s velikim brojem ljudi i velikim količinama robe. Poslovni ljudi u kratko vrijeme mogu obići cijeli svijet. Oboljeli zdravstveni radnik dolazi u kontakt s velikim brojem posebno osjetljivih ljudi, već načetih drugim bolestima.

A tu su i javni prosvjedi, na kojima je nemoguće održavati razmak, a klice se šire zrakom prilikom izvikivanja parola...

Superširitelji su svuda oko nas

Ulogom superširitelja pozabavilo se nekoliko još nerecenziranih studija. U Hong Kongu su ispitali sve slučajeve zaraze i tako došli do situacija u kojima je jedna osoba bila odgovorna za čak šest ili osam novih infekcija.

Istraživači su procijenili da je samo 20 posto svih zaraženih koronavirusom SARS-CoV-2 odgovorno za 80 posto svih lokalnih prijenosa. I svi su ti slučajevi bili povezani s ljudima koji su imali više društvenih kontakata, a ne samo s članovima obitelji.

U izraelskoj studiji usporedili su pak genetske sekvence uzoraka koronavirusa kod domaćih pacijenata s onima pristiglima iz inozemstva. Na osnovi toga mogli su prepoznati putove kojima SARS-CoV-2 ulazi u zemlju i kako se širi Izraelom. Pokazalo se da se čak 80 posto prijenosa zaraze u zajednici može svesti na jedan do 10 posto oboljelih.

Slične brojke dobila je i istraživačka skupina otkrivši da su superširitelji odgovorni za više od 80 posto prijenosa zaraze u populaciji.

Slučaj Tifusarke Marije

Superširitelji bolesti nisu nepoznata pojava u povijesti. Najpoznatiji je slučaj Tifusarke Marije, žene koja je početkom 20. stoljeća navodno zarazila 51 osobu tifusom hranom koju je pripremala kao kuharica.

U posljednja dva desetljeća superširitelji su započeli niz epidemija ospica u Sjedinjenim Američkim Državama. Bolesni, necijepljeni pojedinci boravili su u gusto naseljenim prostorima, poput škola, bolnica, zrakoplova i tematskih parkova, te su zarazili mnoge ljude.

Također su igrali ključnu ulogu u izbijanju drugih koronavirusa, uključujući SARS 2003. i MERS 2015. Ti su slučajevi uglavnom zabilježeni u bolnicama.

Superširitelji mogu proširiti sve vrste zaraznih bolesti. Zabilježeni su slučajevi takvog širenja baterijskih bolesti poput tuberkuloze, kao i onih uzrokovanih virusima, uključujući ospice i ebolu. Baš kao kod koronavirusa, neki znanstvenici procjenjuju da je u epidemiji bilo kojeg patogena obično 20 posto populacije odgovorno za više od 80 posto svih slučajeva zaraze.

Dobra je vijest to da provođenje mjera sprečavanja širenja patogena – od pranja ruku, preko nošenja maski i izbjegavanja bliskog kontakta, sve do karantena i cijepljenja - može usporiti brzinu prijenosa i zaustaviti pandemiju, piše Conversation.