Prosciutto di Parma ili parmanski pršut ponos je talijanske prehrambene industrije. Blago začinjena, prožeta finim žilicama masnoće i svojstvene ružičaste boje, ova se delicija proizvodi isključivo od tri licencirane vrste svinja uzgajanih samo na području sjeverne i središnje Italije.

Nekadašnja proizvodnja malih farmera iz regije Parma poslije Drugog svjetskog rata prerasla je u biznis vrijedan godišnjih 1,7 milijardi eura, na godinu izbacuje devet milijuna pršuta i zapošljava 50.000 ljudi. Visokoindustrijalizirana proizvodnja pršuta znači intenzivnu proizvodnju mesa na 4000 malih farmi jer se drukčije ne mogu namaći goleme količine sirovine. A u intenzivnoj proizvodnji, zna se, čovjek baš nije jako nježan prema životinjama.

Zato je Konzorcij parmanskih pršutana svako malo pod lupom udruga za zaštitu životinja. Zbog dojava o sumnjivim uvjetima uzgoja pokretane su mučne istrage, Konzorcij se pravdao i vadio, ali ovih dana mu je prekipjelo nakon što je Eurogroup for Animals, koalicija 54 nevladine udruge iz cijele Europe, objavila nove snimke o nehumanim uvjetima na farmi jednog njihovog dobavljača, tražeći od EU-a donošenje strožeg zakona o zaštiti dobrobiti svinja.

'To je prljava klevetnička kampanja! Ne možemo tolerirati one koji naš ugled koriste za vlastitu promociju', poručuje Konzorcij europskim aktivistima.

Kalifornijski aktivisti još su mnogo radikalniji od europskih. Prođe li njihov prijedlog novog zakona o zabrani prodaje jaja, svinjetine i junetine od životinja koje cijeli životni vijek provode u kavezima, bit će to najoštriji zakon o zaštiti dobrobiti životinja u svijetu, mnogo oštriji od onoga u EU. Aktivisti naveliko skupljaju potpise građana, do sada su ih skupili 200.000, i namaknu li ih 365.000 do 1. svibnja, koliko je u Kaliforniji potrebno da prema američkom sustavu izglasaju zakon bez amenovanja političkih tijela, on bi uskoro mogao zaživjeti.

Analizirajući najnovije snimke prozvane farme u Parmi, nezavisni stručnjaci na njima ne nalaze ništa šokantno. Prasci doduše jesu prljavi, jednome je ozlijeđena noga, a jednom se inficirao ozlijeđeni rep jer se zbog nedostatka stimulacije svinje dosađuju i grizu jedna drugu. No nema ničega nezakonitog, pa problem nije u muljanju farmera, nego u postupku samog intenzivnog uzgoja, tvrde. Zajedno s Britanijom na odlasku, EU godišnje uzgoji devet milijardi životinja namijenjenih ljudskoj hrani, pa tu treba, kažu, uvoditi više reda.

A intenzivni uzgoj jest nehuman, naročito kada je riječ o spornim, mi ih zovemo krmačarnicama i prasilištima. Krmačarnice su baterije željeznih boksova naredanih po stotinu njih jedne do drugih, u kojima bređe krmače nakon oplodnje provode četiri tjedna. Prostor je u njima toliko uzak da životinja može samo stajati ili sjediti, ali se ne može okretati, pa su ih, za razliku od Italije, neke zemlje poput Velike Britanije i Švedske i zabranile.

Nakon toga premještaju se u prasilišta, nešto komotnije željezne boksove u kojima novopečene mame mogu ležati i prasićima omogućiti dojenje. I ovaj je način smještaja zabranjen u dijelovima Skandinavije i Švicarskoj, ali je zakonski dopušten u najvećem dijelu Europe, pa i u Italiji. Slično je i s intenzivnim uzgojem goveda, kravama muzarama i kokošima nesilicama stiješnjenima u minikavezima, iz kojih cijeli život ne vide svjetlo dana.

Proizvođači svinjetine iz iskustva ponavljaju da su u industrijaliziranom okružju krmačarnice sigurnije za osjetljivije bređe svinje jer se u zajednici tuku, ozljeđuju, pa i ubijaju, a prasilišta sigurnija za praščiće, no pod pritiskom javnosti uzgajivači svinja 60 vodećih svjetskih kompanija napuštaju taj koncept. Prije tri godine američki McDonalds najavio je da će njihovi dobavljači jaja na američkim i kanadskim lokacijama prijeći na slobodni uzgoj (lanac godišnje troši dvije milijarde komada), kao i dobavljači jaja tri najveća lanca američkih supermarketa, uključujući Walmart.

Dok se prašina diže oko intenzivnog uzgoja stoke, u Velikoj Britaniji aktivisti šute o 'prljavoj tajni', raširenoj praksi mljekara da ubijaju muške teliće čim dođu na svijet jer im njihov uzgoj donosi gubitke. Čudno, ali Britanci ne cijene teletinu, a telići farmerima samo oduzimaju dragocjeno mlijeko, traže dodatni prostor i skupu hranu te se tamošnjim mljekarima više isplatio njihov izvoz u ostatak Europe, gdje ih je završilo pola milijuna. No uslijedili su javni protesti zbog nehumanog transporta mladunaca preko mora i nižih standarda brige o životinjama u drugim zemljama. Rezultat? Farmeri ih sada radije prepuštaju licenciranim klaonicama, koje spaljuju kadavere, ili ih šalju proizvođačima pseće hrane. Eto, u Velikoj Britaniji u teletini uživaju barem kućni ljubimci.

Ali što bi za američke proizvođače svinjetine značila potpuna zabrana intenzivnog uzgoja, koje uz to u novom trgovinskom ratu Amerike protiv ostatka svijeta pogađa i najava Kine o drastičnom porezu na njihov proizvod?

Što to znači za proizvođače jaja? Američko ministarstvo poljoprivrede upozorava da bi ih puštanje iz kaveza samo 10 posto od 300 milijuna kokica nesilica koštalo milijarde dolara novih ulaganja i peterostruko bi povisilo dosadašnju cijenu jaja. U Iowi, saveznoj državi s najvećom proizvodnjom jaja u zemlji, zato predlažu zakon kojim bi supermarketi morali uz skupa obavezno prodavati jeftina jaja iz intenzivnog uzgoja u okviru vladina programa za pomoć u hrani trudnicama, majkama i djeci iz obitelji s niskim primanjima, da i oni dođu do proteina. Bogatima 'prava' jaja, siromašnoj djeci i trudnicama mogu i ona koja bi u Kaliforniji trebala biti zabranjena.

A osim dobrobiti prasaca i kokica, Europljani od poljoprivredne industrije traže mnogo više. Greenpeace je prošlog mjeseca izašao sa zahtjevom da se prekomjerna proizvodnja mesa i mliječnih proizvoda do 2050. u EU smanji za 50 posto, jer doprinosi stvaranju stakleničkih plinova sa 17 posto u Europi i uzrokuje stalan porast kroničnih oboljenja. Greenpeace nije jedini koji uz geslo 'manje je više' tvrdi da EU očekuje ozbiljan remont poljoprivrednog gospodarstva koji znači nužan zaokret proizvodnji manje mesa, a više bezmesne hrane. Koalicija 20 udruga europskih zelenih prošlog mjeseca uputila je otvoreno pismo Jean-Claudeu Junckeru i Donaldu Tusku, tražeći od njih 'sveobuhvatnu procjenu utjecaja industrijskog uzgoja životinja na zdravlje i okoliš te jasne preporuke za buduće strategije'.

Puno je dobrih želja, ali ako se ostvare, jest ćemo manje pršuta.