Zvono za uzbunu u moskovskom Kremlju zazvonilo je kada je utvrđeno da bi koncem studenoga u Vilniusu između Ukrajine i Europske unije trebao biti potpisan Sporazum o slobodnoj trgovini - prema pisanju BBC-a, najozbiljniji pakt EU-a s državom s kojom Bruxelles ne vodi pregovore o pridruživanju

Istovremeno, Ukrajina već tri godine odbija ući u carinski savez koji stvara Rusija kao protutežu Europskoj uniji, a koji uključujuje još i Bjelorusiju te Kazahstan. Vladimir Putin pokušava oformiti Euroazijsku uniju, ali vjerojatno ključna saveznica nastoji mu se izmigoljiti iz zagrljaja iako ju vode ljudi koje je ruski čelnik podržavao tijekom političkih nemira u Ukrajini još od Narančaste revolucije.

Gotovo ne prođe dan, a da neki od najviše rangiranih činovnika iz Moskve ne upozori ćudljivu rusku 'sestru' na posljedice njene proeuropske vanjske politike, ili joj zaprijeti surovom naplatom 600 milijuna eura navodnih dugovanja za zemni plin. Pritisci plinskom blokadom i visokim cijenama izvoza izbijaju svake zime, već godinama. U bližoj prošlosti imali su teške posljedice za ekonomsku i političku stabilnost Ukrajine.

Europska unija, koja je prije pokretanja plinovoda Sjeverni tok preko Ukrajine zadovoljavala oko 50 posto svoje potražnje za ruskim plinom, dosad je u tim okršajima podržavala Kijev. Ali samo do trenutka dok radijatori u njenim zemljama ne bi postali hladni, nakon toga bi zahtijevali od Ukrajine da hitno riješi svoje probleme s Moskvom kako zna i umije.

ČIJI PLIN ĆE KUPOVATI EUROPA U BUDUĆNOSTI?
Rusija sada prijeti da će, ukoliko tržište Ukrajine preplave EU-proizvodi i time ugroze njene položaje, odgovoriti protumjerama koje će uzrokovati milijarde gubitaka za Ukrajinu i pad njenog izvoza 'za četvrtinu'. Kommersantovi izvori iz ruske vlasti objašnjavaju da Moskva, doduše, i sama želi jednog dana stvoriti zajedničko tržište s EU-om, ali smatra da njeni proizvodi još nisu dovoljno konkurentni za taj korak, kao ni ukrajinski. Rusija navodno želi da Ukrajina skupa s njom krene uđe u pregovore s EU-om.

Aktualno zbližavanje Ukrajine i EU-a, i to u teškim gospodarsko-socijalnim vremenima za obje strane, zanimljivo je i u kontekstu nadolazećih borbi za energetske pozicije u Europi. Rusija je, naime, još od vremena SSSR-a glavni dobavljač zemnog plina za mnoge europske zemlje, no uskoro bi joj ozbiljnu konkurenciju trebao praviti jeftiniji, ukapljeni plin dopreman tankerima iz SAD-a.

ULOGA HRVATSKE
Jedan od LNG terminala za taj plin trebao bi se nalaziti i u Hrvatskoj, u Omišlju na Krku. Hrvatska energetska strategija nije ni izbliza jasna, no neslužbeno se može čuti da se hrvatski političari pribojavaju velikih energetskih investicija iz Rusije jer ne žele da Hrvatska bude previše energetski ovisna o Moskvi, kako im se ne bi dogodili pritisci kojima su izloženi ukrajinski ili moldavski kolege. Pitanje je koliko je takva bojazan realna s obzirom na drukčiji položaj Hrvatske, no u domaćoj javnosti ionako se posljednjih godina artikulirala potreba za 'diversifikacijom izvora' (pronalaskom više istovremenih dobavljača plina) koju načelno podržava i struka.

Čini se da bi s dolaskom ukapljenog plina Hrvatska konačno mogla iskoristiti i svoj tranzitni položaj. U tom smjeru ide nedavni, u Bruxellesu potpisani sporazum Hrvatske, Mađarske i Ukrajine o gradnji plinovoda koji ne bi prenosio plin 'tradicionalno',  sa sjeveroistoka na jugozapad Europe, nego obratno. Pomoću tog projekta Ukrajina po prvi put ne bi nabavljala plin od Rusije, nego od neke zapadne zemlje, te bi time smanjila moć Moskve da zavrtanjem i odvrtanjem Gazpromove plinovodske pipe ruši i postavlja vlade u Kijevu. O novoj šteti za ruski izvoz da se i ne govori.

TIMOŠENKO KAO ULAZNICA UKRAJINE ZA 'EUROPSKO DRUŠTVO'
Nije tajna da i Europska unija u cjelini želi smanjiti ovisnost o ruskim izvorima energije, iako zasad nije u stanju provoditi jedinstvenu energetsku politiku, pa joj se događa paradoks da je glavni lobist i distributer ruskog plina za tržište EU - Njemačka.

Zanimljivo je da se već sada pokazuje kako sporazum s Ukrajinom za EU nije samo ekonomsko pitanje, nego se potpis ugovora uvjetuje i političkim zahtjevima prema ukrajinskoj vlasti. A glavni od njih jest puštanje na slobodu bivše premijerke Julije Timošenko koja se nakon, po svemu sudeći, montiranog procesa, nalazi u zatvoru, osuđena na sedam godina zatvora zbog potpisivanja nepovoljnih kupoprodajnih ugovora s Rusijom. Neopisivi problemi Ukrajine s korupcijom, socijalnim raslojavanjem i vladavinom organiziranog kriminala nisu otjerali EU od pregovaračkog stola, ali Timošenko, čini se, ostaje glavni uvjet. Mediji špekuliraju da bi uskoro mogla biti puštena na slobodu, ili na liječenje u inozemstvo. Za to vrijeme ukrajinski premijer Mikola Azarov pun je fraza o europskim vrijednostima kojima teži Ukrajina, a šef Europske komisije Jose Manuel Barroso poručuje kako bi u studenome u Vilniusu mogao biti potpisan 'doista povijesni sporazum'.