Prema istraživanjima, ovaj jedinstveni automobil vjerojatno je bio prvi SUV na svijetu, u današnjem smislu poimanja rekreativnih vozila
Poznati američki kolekcionar automobila William Fisk Harrah koji je bogatstvo stekao sa svoja dva kasina u Renu u državi Nevada, imao je impresivnu privatnu automobilsku kolekciju koja se sastojala od čak 1500 vozila. Među njima se našao i ovaj nevjerojatan primjerak. Osim toga, ovaj 'Jerrari' se upravo i prodaje u Njemačkoj na stranici Classic Driver, a cijena je na upit.
Kako je uopće došlo do ovoga?
Priča ide ovako: dok je vozio u ledenoj oluji, mehaničar Billa Harraha je slupao njegov Ferrari. Učinak tako alarmantnog iskustva nadahnuo je Harrahovu briljantnu ideju posjedovanja Ferrarija s pogonom na sva četiri kotača. Onog koji bi kombinirao sve iznimne kvalitete modernog SUV-a: čudovišta s pogonom na sva 4 kotača s prostranom, luksuznom unutrašnjošću i ozbiljnim konjskim snagama.
Kao vlasnik kasina, Harrah je poznavao mnoge poznate osobe i nije bio sramežljiv. Dakle, prema glasinama, čak je tražio od Enza Ferrarija da mu napravi automobil iz njegovih snova. Enzo je to odbio - iz principa - jer je smatrao da nikada ne bi trebao postojati Ferrari karavan. Ali ovo nije moglo zaustaviti Harraha. Pri ruci mu je bilo mnogo mehaničara koji su automobile održavali u njegovoj privatnoj kolekciji. Dakle, bilo mu je lako provesti i nadzirati ovaj projekt.
Uzeo je netaknutu prednju stranu oštećenog Ferrarija 365 GT 2 + 2 (model 1969.) i spojio ga s potpuno novim Jeep Wagoneerom (Kaiser-Jeep, model 1969.). Apsolutno je fascinantno kako je uspio kombinirati duge, nagnute oblike Ferrarija (poznatog i kao 'Queen Mary' roadster okruglastog dugog oblika) s oštrom konstrukcijom Jeepa Wagoneera.
Čak je i poznati časopis 'Road&Track' objavio slike s izvještajem o ovom slučaju koji će vam dati predodžbu koliko je ovaj projekt morao biti složen. Tehnički gledano, bio je i vrlo napredan. Harrah je kombinirao Ferrarijev 12-cilindrični motor (365 KS) s Jeepovim mjenjačem s tri stupnja prijenosa.
Automobil je izvorno bio obojan u krem-bijelu, a zatim je kasnije promijenjen u trkaću tamnozelenu, Harrahinu omiljenu boju.
Harrah je bio vrlo zauzet čovjek i držao je sve svoje mehaničare na nogama s bezbroj novih projekata. Kad su ih intervjuirali o Harrahovoj svjetski poznatoj kolekciji automobila, poprilično poznatih osoba sjećalo se samo 'Jerrarija' - unatoč svim ostalim njegovim automobilima.
Jerrari se spominje u nekoliko knjiga, stekavši nadimak 'The Green Monster' ('Zeleno čudovište'). To je razlog zašto je i zadržao zelenu boju. Međutim motor je promijenjen. Nakon što je nekoliko godina vozio ovaj automobil, Harrah je trebao voziti automobil koji će ga dovesti do njegovih kockarnica neprepoznatljivim. Zato je jednostavno uzeo motor Zelenog čudovišta i 'uglavio' ga u Jeep Wagoneer iz 1977. godine.
Automobil je izmijenjen tek toliko da u njega stane motor. Nazvao je ovaj automobil 'Jerrari 2', ali duh Ferrarijevog SUV-a primijenjen je samo u 'Jerrariju 1'. Njegov 'Jerrari 1' dobio je originalni Wagoneerov motor snage 230 KS (Chevyjev motor, 390 kubičnih inča, odnosno 5,9 l); nije to bio loš izbor i daleko funkcionalniji za svakodnevnu upotrebu.
Ubrzo nakon Harrahove smrti 1978. godine prodana je njegova kolekcija automobila. I tako je 2008. godine poznati 'Jerrari 1' pronašao put do Njemačke. Od tada je automobil pažljivo restauriran. Ovaj 50-godišnji automobil na brojaču ima samo 15.000 kilometara.
Automobil ima VIN broj za povijesne automobile u Njemačkoj, pa čak i kategoriju vlastitih proizvođača kod Njemačkog saveznog ureda za motorna vozila.