Postoje gledatelji domaćih televizija kojima puca prsluk za to koliko te televizije posvećuju informativnom programu. Iako je to rijetko u ovoj zemlji, gdje ti dnevna politika kad-tad razvali šakomicin preko zubala tako što ti ograniči neka prava, slobode, egzistenciju ili ti mjesečnu plaću svede na iznos jedne mineralne i sendviča s parizerom - uvijek postoji ta jedna skupina eskapističkih gledatelja kojima je potpuno svejedno informiraju li nas televizije pravodobno, pošteno, objektivno, istinito i kvalitetno, nego im je na televiziji samo do zabave. Daj pjesme, plesa, serija, filmova i skini mi se s vrata s ostalim. 

Tim gledateljima možda je trebalo malo dulje da primijete srozavanje kvalitete programa javne televizije jer ne gledaju Dnevnike, Otvoreno i samo tu i tamo primijete da je mjesto neke zabavne emisije preuzeo dokumentarac o opaticama ili misa iz Gornjih Pripuzovaca, no ako su donedavna još i bili koliko-toliko zadovoljni - jer je na Drugom programu HTV-a uvijek bilo dovoljno 'Dobrih žena', 'Preljuba', bezazlenih sitcomova i svih onih krimi-serija u kojima ekipa uz pomoć štapića za uho i dvije dlake s dupeta uspije identificirati ubojicu - odnedavno se ni oni više ne mogu zavaravati. 

Odnedavno, naime, strani program na HTV-u sve više nalikuje ljetnoj repriznoj shemi. Repriziraju se 'Mućke' (vjerojatno po pedeseti put), reprizira se 'Crna guja', u predvečerje imamo niz od čak tri domaće trakavice, većina filmova koja stiže u program ili je već odavno punoljetna ili je kvalitetom na razini onoga što bi distributeri dijelili besplatno kada bi se u tom obliku mogla pružati socijalna pomoć, a u kasnonoćni program na Prvome odjednom je ničim izazvana ponovno stigla talijanska trakavica 'Čarolija'.

Dobro, pa ne pretjeruj sada, reći će mnogi, ipak je to samo repriza u terminu poslije ponoći, kao da je važno što se tada emitira?! Da, u redu, priznajem, termin u jedan poslije ponoći nigdje na svijetu nije najvažniji slot u svemiru i gleda ga razmjerno malo gledatelja, ali da je baš tako potpuno nevažan, nije istina. Jer onda ne bi trebao ni postojati. Onda bi se lijepo, kao u prastara vremena, program mogao zaključiti oko ponoći himnom i zastavom pa dragi gledatelji, o'te lepo spat. Ako u to doba ipak ima nekog programa, onda znači da se računa na nekakvo gledateljstvo, a sudeći prema novom potezu - da se u tom terminu reprizira sto godina stara talijanska razvlakuša - mange s Prisavlja očito misle da je to gledateljstvo priglupo i krajnje nezahtjevno.

Ne znam kako vama, ali ja kad čujem špicu 'Čarolije', počnem tražiti peraje po ormaru. Ozbiljno. Počnem se spremati za plažu. Godinama se, naime, ta serija emitirala ljeti, kada programom vladaju reprize i ostali laganini sadržaji, sve pod mišlju vodiljom da je ljeti gledateljima televizija zadnja stvar na pameti. Ako već nisu na ljetovanju, bauljaju negdje po gradu, namaču se u lavoru, upucavaju se turistima po ulicama ili pokušavaju dedinu špajzu iznajmit kao apartman. Pa je televizijski program namijenjen samo onima koji ništa od toga ne mogu ili ne žele, dakle, onima koje je pogodila bolest, nepokretnost ili neka druga životna nedaća, primjerice, glupost. Zato ljeti dobro prolaze reprize, Petar Vlahov koji obilazi rive manjih priobalnih mjesta pa se odande javlja da bi nam predstavio lokalno kulturno-umjetničko društvo i 'Čarolija'.

E, sad, jesu li na HTV-u, nakon što su prvo bili odlučili po enti put reprizirati 'Mućke'  na Drugom, zatim rupetinu u programu na istom programu popuniti reprizom triju domaćih trakavica pa na kraju posegnuti za 'Čarolijom' da bi im popunila kasnonoćni termin na Prvom - to učinili zato što su htjeli odati dojam vječnoga ljeta koje suncem obasjava njihovu kuću, jesu li u totalnoj panici i/ili rasulu zbog toga što ne znaju popuniti čak četiri programa koje nose njihov logo u kutu zaslona ili je sve to skupa odraz globalne propasti televizije - ja to ne znam. Da se moram kladiti, žetone bih položila na potonje dvije opcije, ali s naglaskom na onu srednju.

Nije, naime, problem u tome što se u jedan poslije ponoći emitiraju reprize. Nije ni inače problem u samim reprizama. Problem je u tome što je riječ o totalno prožvakanim i zastarjelim sadržajima, a u slučaju 'Čarolije' čak i o seriji koja ni prvi put nije bila baš Mont Everest kvalitete i zabavnog sadržaja koji bi bio primjeren javnoj televiziji i kući koja nas je nekoć znala častiti serijama kao što su bile 'Život na sjeveru', 'Obitelj Soprano', 'Momci s Madisona' i razne franšize 'Zvjezdanih staza'. Ako već nemaju novca da u tom terminu - očito ne prevažnom i relativno pogodnom za reprize - repriziraju nešto takvo, kvalitetno i uvijek rado viđeno, zašto se ne uteknu oprobanoj praksi reprize emisija/serija/filmova koji su premijerno emitirani istoga dana, ali ranije - sve po sistemu 'tko nije stigao pogledati...'. No problem je u tome što se nemalo tih emisija ranije emitiranih u programu reprizira na Četvrtom (kada je riječ o originalnim, posebice informativnim emisijama), a problem je i u tome što je dobar dio sadržaja koji se emitiraju ranije - također reprizno. 

Drugim riječima rečeno, čini se da javna televizija nema čime popuniti sva četiri programa koja je s tolikim ponosom uvela prije nekoliko godina, pa se sada, kada nije riječ o udarnim terminima (o čijoj bi se ispunjenosti kvalitetnim sadržajima isto moglo razgovarati, ali to ionako redovito činimo u člancima posvećenim pojedinim emisijama), bez ikakve sheme, vizije i ideje baca na popunjavanje programa bilo čime. Pisalo im je deset penzića koji su voljeli 'Čaroliju', 'Čarolija' je jeftina, pa hajd'mo! Repriziraju i komercijalci, i to do iznemoglosti, pa zašto ne bi i oni?! I tako sve korak po korak, repriza po repriza, popunjavanje rupe do popunjavanja rupe sve dok na televiziji ne bude ostalo ništa osim nekoliko (ideološki bremenitih) informativnih emisija i hrpetine fillera. I sve dok propast kvalitete programa s negodovanjem ne primijeti čak i ona eskapizmu najodanija skupina gledatelja, kojoj je dnevno dovoljna jedna sapunica i 'Dva i pol muškarca'. 

A onda će im biti potrebna mnogo jača alkemija od obične ČAROLIJE da povrate i ono malo ugleda što im je ostalo među gledateljstvom. One koji gledaju informativni program već su izgubili i, sudeći po onome što uvode u program, svojski ih se trude izgubiti još. Od ljubitelja zabavnoglazbenih sadržaja zadržali su samo one koji briju na KUD-spektakle tipa 'Lijepom našom'. Još nekoliko bisera poput ove reprize pradavnog ljetnog hita i izgubit će i eskapiste. Žvakanje stoput repriziranih gluposti mogu gledati i na RTL-u.