Pričigin, festival pričanja priča, otvara se danas u Splitu. Tim smo povodom elektroničkim putem uhvatili jednog od gostiju ovogodišnjeg izdanja - irskog pripovjedača Johna Carewa, umjetnika izgovorene i pisane riječi koji ime i prezime dijeli s umirovljenim norveškim nogometašem. Pitali smo ga kako je postao seanchaí, odakle crpi inspiraciju, o pripovjedačkoj sceni u Irskoj i druge stvari. Pokazao se iznimno konciznim u odgovorima, vjerojatno jer mu je draže govoriti, što možete provjeriti sutra u Splitu. Čitav program festivala nalazi se ovdje.

Izvorno utemeljen na zamisli da poznati pisci, i hrvatski i strani, pripovijedaju publici svoje još neobjavljene priče, one što ih pišu u osami, Pričigin je već druge godine izrastao u nešto mnogo veće, u pravi festival pričanja i, još važnije - slušanja. U vrijeme u kojem više nitko nikoga ne sluša i svatko svakoga prekida u govorenju, Pričigin se pretvorio u manifestaciju pozornog slušanja i veselja, sve brojnije posjećenu. Tijekom godina iskristaliziralo se i to da su priče uglavnom zabavnog karaktera, s naglaskom na karikiranju svakodnevnice i ljudskih osobina, često usmjerene razbijanju stereotipa i tabua, zbog čega Pričigin među ostalim pridonosi razumijevanju raznolikosti i kritičkoj svijesti društva.

Što je to seanchaí?

Seanchaí je pripovjedač s uvidom u duh stare Irske. Mnogi će vam reći da su seanchaí, ali uglavnom nemaju taj uvid.

Kako ste postali pripovjedačem?

To je tradicija koja se prenosi s koljenja na koljeno. Moj je otac bio sjajan pripovjedač, a moja majka, kojoj je 91 godina, ima dar koji joj omogućuje da osjeti prisutnost duha na drevnim mjestima, što je dar koji je prenijela na mene. Dakle to je nešto što sam dobio rođenjem.

Po čemu se razlikuju pripovijedanje uživo i pisanje?

Pisanje je usamljenička aktivnost, no veoma kreativna stvar. S druge strane, pripovijedanje uživo je fizička aktivnost. Volim taj kontakt s publikom i to je divno. Posebno mi se sviđa zabavljati djecu - ona obožavaju kad ih uključim u priču.

Odakle crpite inspiraciju?

Budući da sam iz kraja koji je poznat po jezeru Lough Gur, mjesta mitova i legenda, inspiraciju pronalazim ondje. Također volim pisati o Prvom svjetskom ratu i Velikoj gladi u Irskoj.

Postoji li mnogo pripovjedača u Irskoj?

Irska ima keltsko nasljeđe, a poznato je da su Kelti bili sjajni pripovjedači. Ta je tradicija izumrla pojavom televizije, ali sada ona ponovno živi. Imamo mnogo festivala i događanja diljem Irske, čak se i mladi uključuju. Budućnost pripovijedanja dobro izgleda.

Vi ste seanchaí, pjesnik, dramaturg, glumac, redatelj i vodič po jezeru Lough Gur. Koja od tih uloga vam je najdraža?

Naravno, uživam u svim nabrojenim ulogama, no ona seanchaíja mi je daleko najdraža.

Što možemo očekivati od vašeg nastupa u Splitu?

Pričat ću o mitovima i legendama jezera Lough Gur, o vilama (sióga), o Irskoj u pedesetima i šezdesetima, a izrecitirat ću i nekoliko pjesama.

Zamijene li vas često s poznatim norveškim nogometašem Johnom Carewom?

Da! Ako u Google unesete moje ime i prezime, pojavit će se norveški nogometaš. Kad me to pitaju, volim se našaliti da je moj otac bio lutalica.