Modeliranje podataka, objavljeno u časopisu The Lancet Global Health, pokazalo je da čak 1,7 milijardi ljudi, odnosno 22 posto svjetske populacije, ima barem jedno zdravstveno stanje koje bi moglo povećati njihov rizik od teškog Covida-19, dakako pod uvjetom da se prethodno zaraze novim koronavirusom SARS-CoV-2.

'Dok se zemlje otvaraju, vlade traže načine na koje zaštititi najugroženije od virusa koji još uvijek kruži. Nadamo se da će naše procjene pružiti korisna polazišta za osmišljavanje mjera zaštite onih s povećanim rizikom od teške bolesti', komentirao je istraživanje izvanredni profesor Andrew Clark s Londonske škole higijene i tropske medicine (LSHTM).

Iako procjene govore o broju ljudi kojima bi vlade trebale dati prednost prilikom primjene zaštitnih mjera, neće svi ugroženi pojedinci razviti teške simptome ako se zaraze. Autori procjenjuju da bi četiri posto svjetskog stanovništva (349 milijuna od 7,8 milijardi ljudi) trebalo hospitalizirati ako se zaraze.

Prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, u čimbenike rizika za teški oblik Covida-19 spadaju kardiovaskularne bolesti, kronične bolesti bubrega, dijabetes i kronične respiratorne bolesti. Nova studija daje globalne, regionalne i nacionalne procjene za broj ljudi s osnovnim zdravstvenim stanjima. Autori upozoravaju da su se usredotočili na osnovna kronična stanja i nisu uključili druge moguće faktore rizika za COVID-19, poput etničke pripadnosti i socioekonomske deprivacije.

Autori zasnivaju procjene na podacima o prevalenciji bolesti iz Studije globalnog opterećenja bolesti, ozljeda i faktora rizika (GBD) 2017., na UN-ovima procjenama kretanja broja stanovništva za 2020. te na popisu osnovnih zdravstvenih stanja relevantnih za COVID-19.

Iz podataka je vidljivo kako zemlje i regije s mlađom populacijom imaju manje ljudi s najmanje jednim osnovnim zdravstvenim stanjem, dok oni sa starijom populacijom imaju više ljudi s najmanje jednim stanjem. Naprimjer, udio stanovništva s jednim ili više zdravstvenih stanja kreće se od 16 posto u Africi (283 milijuna ljudi od 1,3 milijarde) do 31 posto u Europi (231 milijuna od 747 milijuna).

'Udio stanovništva s povećanim rizikom od ozbiljnog oblika Covida-19 niži je u Africi nego drugdje zbog puno mlađe populacije u tamošnjim zemljama, ali pojava teških slučajeva u Africi mogla bi izazvati kobne posljedice', upozorava Clark. Posebno su ugrožene zemlje s visokom prevalencijom dijabetesa, poput Fidžija i Mauricijusa, ili HIV-a / AIDS-a, kao što su eSwatini i Lesoto, mada njihovi postoci na prvi pogled uopće ne izgledaju loše.

Globalno gledano, manje od pet posto ljudi mlađih od 20 godina, ali više od 66 posto osoba starih 70 i više godina, ima barem jedno osnovno stanje koje bi moglo povećati njihov rizik od ozbiljnog oblika Covida-19.

Među populacijom radno sposobnog stanovništva (od 15 do 64 godine) procjenjuje se da 23 posto ima barem jedno osnovno stanje. Rasprostranjenost jednog ili više stanja navedenih u trenutnim smjernicama slična je među spolovima, ali autori pretpostavljaju da će zaraženi muškarci biti dvostruko češće hospitalizirani.

Autori procjenjuju da je 349 milijuna ljudi širom svijeta izloženo visokom riziku od teškog oblika Covida-19, što znači da će im biti potrebno bolničko liječenje u slučaju zaraze. Taj rizik varira od manje od jedan posto osoba mlađih od 20 godina do gotovo 20 posto onih starijih od 70 godina, odnosno više od 25 posto muškaraca starijih od 70 godina.

U svim dobnim skupinama mlađim od 65 godina otprilike dvostruko više muškaraca nego žena zahtijeva hospitalizaciju. Iznad 65 godina omjer postaje manje izražen jer su žene daleko zastupljene u starijim dobnim skupinama jednostavno zato što žive duže.

Povećano razumijevanje faktora rizika pruža priliku da se ubuduće primijene ciljane strategije ublažavanja širenja bolesti, kažu autori.

Vrijeme je da koncentriramo na one koji su u većoj opasnosti, na razini pojedinaca i na razini zajednice. Takav pristup zahtijeva hitno poboljšavanje komunikacije o Covidu-19, ali i olakšan pristup zdravstvenim uslugama, uključujući palijativnu skrb za socijalno ugrožene. I dakako, financijski podržati mjere za suzbijanje bolesti, zaključuju autori.