Dvoje civila upisalo se u četvrtak u povijest nakon što su obavili prvu komercijalnu svemirsku šetnju. Prvo se na visini od 740 kilometara iznad Zemlje prošetao američki milijarder i poduzetnik Jared Isaacman, a zatim i SpaceX-ova inženjerka Sarah Gillis.

Riječ je o revolucionarnoj misiji Polaris Dawn, koju predvodi Isaacman, uz umirovljenog pukovnika zrakoplovstva Scotta Kidda Poteeta te inženjere SpaceX-a Gillis i Annu Menon. Posada je lansirana u svemir u utorak, započevši petodnevnu misiju koja pomiče granice komercijalnog svemirskog istraživanja i testira nove tehnologije za buduće misije.

Dovršetak svemirske šetnje bio je značajan trenutak za misiju Polaris Dawn. Prije toga izvodili su ih isključivo (profesionalni) astronauti državnih svemirskih agencija kako bi gradili ili nadograđivali svemirske stanice u orbiti, popravljali satelite i provodili znanstvene eksperimente.

'Kod kuće imamo još puno posla, ali odavde to izgleda kao savršen svijet', rekao je Isaacman nakon što je zakoračio u svemir. Astronauti su pritom isprobali novo svemirsko odijelo dizajnirano za potencijalne misije na Mjesec i Mars.

Svemirska šetnja izvedena je nakon odgode za koju SpaceX dosad nije objavio razloge. A tijekom duge povijesti aktivnosti izvan letjelice nije nedostajalo drame. Evo nekih od najznačajnijih šetnji otkako je sovjetski kozmonaut Aleksej Leonov prije gotovo 60 godina postao prvim čovjekom koji se 'prošetao' svemirom.

Prva svemirska šetnja

Na vrhuncu svemirske utrke tijekom Hladnog rata, Sovjetski Savez pobijedio je Sjedinjene Države u nizu ključnih prekretnica. SSSR je poslao prvi satelit u orbitu sa Sputnikom 1, prvim sisavcem u orbiti, a potom 1961. i s prvim čovjekom.

Dana 18. ožujka 1965. SSSR je prvi postigao još jedan podvig poslavši prvog čovjeka izvan svemirske letjelice da se prošeta svemirom. Izlazeći iz Voskhoda 2 kroz zračnu komoru na napuhavanje postavljenu izvan otvora svemirske letjelice, kozmonaut Aleksej Leonov proveo je tako privezan 12 minuta.

Ova prva aktivnost izvan vozila nije išla u potpunosti po planu. Svemirsko odijelo koje je Leonov nosio postalo je kruto pod pritiskom u gotovo vakuumu svemira, što mu je otežavalo kretanje ili fotografiranje. Kabel koji ga je povezivao s Voskhodom 2 također se uvrnuo, pa se prevrnuo, zbog čega je bilo teško vratiti se u zračnu komoru.

Čak i kad je to učinio, zaglavio se i nije mogao zatvoriti otvor za sobom. Da bi ušao unutra, Leonov je morao otvoriti ventile na svemirskom odijelu kako bi smanjio pritisak kako bi se mogao pomaknuti dovoljno da se ugura unutra i zatvori otvor.

To je bio toliko iscrpljujuće da je, kada je njegovo svemirsko odijelo pregledano na Zemlji, sadržavalo nekoliko litara njegova znoja.

Prva američka svemirska šetnja

Astronaut Ed White postao je prvim Amerikancem koji je izveo svemirsku šetnju u lipnju 1965.

Trebalo je proći više od dva mjeseca prije nego što je izašao iz relativne sigurnosti svoje letjelice u beskraj svemira. Dana 3. lipnja 1965. White je otvorio otvor Geminija 4 dok je treći put kružio oko Zemlje.

Koristeći ručni pištolj s mlaznim kisikom, manevrirao je iz kapsule baš kad je letjelica prolazila iznad Havaja. Proveo je 23 minute tako, na kraju osam metara dugog remena.

Isprva je tri puta manevrirao naprijed-natrag do letjelice pomoću mlaznog pištolja koji je nakon tri minute ostao bez goriva, pa je bio prisiljen kretati se povlačeći uzicu.

White će tragično umrijeti nešto manje od dvije godine kasnije s još dva astronauta u požaru koji je zahvatio svemirsku letjelicu Apollo 1 tijekom testiranja na lansirnoj rampi.

Prvi svemirski selfie

Astronaut Buzz Aldrin snimio je prvi autoportret tijekom svemirske šetnje u četverodnevnoj misiji Gemini XII.

Edwin Buzz Aldrin možda je poznatiji po šetnji koju je poduzeo kao drugi čovjek koji je stupio na Mjesec tijekom misije Apollo 11, no je također odgovoran za ono što je vjerojatno prvi selfie snimljen tijekom svemirske šetnje.

Tijekom četverodnevne misije Gemini XII u studenom 1966. izveo je nekoliko svemirskih šetnji kako bi fotografirao zvijezde, testirao opremu i izvodio eksperimente. Prije lansiranja Aldrin je postao prvi astronaut koji je koristio trening neutralnog uzgona u bazenu za pripremu za ove svemirske šetnje.

Kasnije je tvrdio da mu je ta priprema pomogla da prevlada mnoge probleme s manevriranjem na koje je nailazio tijekom prethodnih svemirskih šetnji. Ukupno se pet sati i 48 minuta šetao svemirom, što je tada bio rekord.

Netom prije kraja svoje prve svemirske šetnje drugog dana misije Aldrin je postavio kameru na rub otvora svemirske letjelice Gemini i usmjerio je sebi.

Dobiveni selfie prikazuje njegovo oko i čelo osvijetljeno unutar kacige, s plavom krivuljom Zemlje preko ramena.

Sam i bez konopca

Bruce McCandless napravio je 'veliki skok' izvodeći svemirsku šetnju bez sigurnosne vezice.

Astronauti su hrabro izlazili izvan svoje letjelice gotovo 20 godina do trenutka u kojem je Bruce McCandless II izveo svoju pionirsku šetnju svemirom 1984. U prošlosti su astronauti i kozmonauti ostajali vezani za letjelice kako bi se spriječilo da odlebde daleko u svemir.

Razlika je bila u tome što bi McCandless to radio nesputan. Svatko tko je gledao film 'Gravitacija' iz 2013., sa Sandrom Bullock u glavnoj ulozi, shvatit će koliko je to zastrašujuća perspektiva, piše BBC.

Na sreću po njega, na leđima je nosio tada novi uređaj na dušični pogon kojim se moglo upravljati pomoću joysticka. Manevarska jedinica s posadom (MMU) imala je 24 dušična potisnika koji su mu omogućili da ostane stabilan i kreće se u svemiru. Tijekom misije svemirskog šatla STS-41-B 7. veljače 1984., McCandless je letio 91 metar od njega dok je prvi put testirao MMU. Gornja slika prikazuje ga na najvećoj udaljenosti od space shuttlea Challenger, njegov usamljeni lik u crnilu svemira i zakrivljenost Zemlje ispod njega.

'Možda je to bio mali korak za Neila, ali za mene je to vraški veliki skok', rekao je tada McCandless, referirajući se na riječi koje je izgovorio Neil Armstrong dok je 1969. pravio svoje prve korake na Mjesecu.

Šetnja prijateljstva

Raspadom Sovjetskog Saveza u prosincu 1991. i završetkom Hladnog rata, godine koje su uslijedile bilježe sve veću suradnju u svemiru između Rusije i SAD-a.

Od 1994. do 1998. američki space shuttle imao je deset posjeta ruskoj svemirskoj postaji Mir. Tijekom tog vremena sedam američkih astronauta živjelo je i radilo na brodu Mir, skupivši gotovo 1000 dana u orbiti s kolegama kozmonautima. Četvrti Amerikanac koji je živio na Miru bio je liječnik i astronaut Jerry Linenger 1997.

Njegovo vrijeme na Miru bilo je stresno. On i još pet članova posade suočili su se s vjerojatno najozbiljnijim požarom koji se dogodio u svemiru nakon što je izbio u sustavu za proizvodnju kisika. Iako je trajao samo nekoliko minuta, vatra je ispunila svemirsku stanicu dimom i prekinula pristup jednom od dva Sojuza za spašavanje.

Kasnije se ruski opskrbni brod Progress M-34 sudario sa svemirskom stanicom tijekom pokušaja pristajanja, probušivši Mirov trup i uzrokujući prvu dekompresiju na brodu u orbiti. Također su se suočili s kvarom nekoliko vitalnih dijelova opreme tijekom misije.

Ali prije sve ove drame Linenger je izveo prvu svemirsku šetnju kao američki astronaut u ruskom svemirskom odijelu. U petosatnoj šetnji 29. travnja 1997. Linengeru se pridružio zapovjednik Mir-23 Vasilj Ciblijev dok su postavljali znanstvene instrumente izvan svemirske postaje.

Izgradnja nove svemirske postaje

Astronaut Jerry Ross i njegov kolega James Newman spojili su 40 kabela između kontrolnog modula Zarya i modula Unity 1998.

Godine 1998. započeo je rad na onome što bi moglo biti kandidat za najskuplju strukturu koju su ljudi izgradili – Međunarodnu svemirsku postaju. Astronauti na svemirskom šatlu Endeavour poduzeli su 12-dnevnu misiju povezivanja prva dva modula onoga što je na kraju omogućilo stalni boravak ljudi u svemiru.

ISS 2024. ima 16 modula i iste je dužine kao nogometno igralište. Godine 1998. astronauti James Newman i Jerry Ross morali su izvesti tri duge svemirske šetnje koristeći robotsku ruku shuttlea da zarobe kontrolni modul Zarya i povežu ga s 12,8 tona teškim modulom Unity.

Proces ipak nije prošao bez zastoja. Dok su dva astronauta povezivala kablove i rukohvate, gurala zaglavljene antene i uklanjala sigurnosne igle, izgubili su nekoliko građevinskih predmeta koji su odlutali u svemir i pridružili se rastućoj količini svemirskog smeća koje sada predstavlja prijetnju satelitima i svemirskim letjelicama.

Međutim do 13. prosinca 1998. njihov je posao bio obavljen i Endeavour se odvojio od ISS-a, ostavljajući svemirsku postaju slobodnom za let. Dvije godine kasnije ISS će postati trajno nastanjen, omogućujući stalnu ljudsku prisutnost u orbiti.

Rekordna šetnja

Osmosatni radni dan čini se dugo čak i kada ste na Zemlji. Zamislite kako se onda morala osjećati američka astronautkinja Susan Helms nakon što je u ožujku 2001. izvela najdužu svemirsku šetnju u povijesti, provodeći osam sati i 56 minuta izvan ISS-a.

Ona i njezin kolega James Voss imali su zadatak instalirati hardver izvan laboratorijskog modula na ISS-u kada su izveli svoju epsku svemirsku šetnju. Njihov rekord stoji i danas.