Belgijska književnica Gaea Schoeters izjavila je u utorak navečer u Zagrebu da knjiženost ne može spasiti svijet, ali može pomoći čitateljima da se suoče s lošim vijestima o svijetu koje uporno izbjegavaju.
Spisateljica, dramatičarka i libretistica nekoliko nagrađivanih opera i glazbeno-scenskih djela, kolumnistica, performerica i kustosica Schoeters (1976) predstavila je hrvatski prijevod romana "Trofej" i kazala da književnost nudi prostor u kojem određene misaone eksperimente možemo razvući do kraja i vidjeti kuda vode.
vezane vijesti
Književnost nam s druge strane može pomoći da se suočimo s onim što uporno izbjegavamo i od čega se naprosto svjesno isključujemo, tipa da su klimatske promjene posljedica našeg djelovanja. Takve vijesti radije filtriramo na raznorazne načine, ali književnost skida taj filter i suočava nas sa onim što izbjegavamo u stvarnom svijetu, kazala je, objašnjavajući osnovni prijepor njezina romana.
Smatra da čovjek takva teška pitanja može postaviti i drugačije, primjerice da iz perspektive klimatske krize naprosto kaže da će se pitanje riješiti samo od sebe, ali tako što čovjeka više neće biti.
Naravno, ne bih voljela da završi tako, htjela bih da nastavimo živjeti. Čovjek bi se trebao vratiti u neku vrstu simbioze s prirodom, da postanemo dio ekosistema, da se suživimo s prirodom i da shvatimo da smo ranjivi, kazala je autorica romana Trofej i dodala da u romanu glavni lik predstavlja neki oblik utjelovljenog zapadnjačkog osjećaja nadmoći.
To je lik lovca kojem velika puška pruža osjećaj sigurnosti, a kada puška zakaže, tu je novac koji ga može izbaviti iz nezgode. No, on dolazi do trenutka kada taj osjećaj nadmoći ne predstavlja ništa. Puška zakaže, novac ga ne može izbaviti, tako da se u Africi nađe suočen sa situacijom da su (nemoćni) Afrikanci bolje prilagođeni i bolje se snalaze od njega, ispričala je.
Prema opisu izdavača Hena com, "Trofej" je suvremeni klasik koji pripovijeda o Africi, o krivolovu, o ljudima koji love i onima koji su plijen.
Vizija glavnog lika o lovu graniči s erotikom, mistikom ubijanja i završavanja tuđeg života. To je u suprotnosti s lokalnom vizijom gdje se Afrikanci zapravo poimaju dijelom ekološkog sistema, tako da njima lov predstavlja nešto prirodno.
Kada se glavni lik postavio izvan prirode, shvaća da je ranjiv. Odnosno on od lovca postane lovina. I to je zapravo, u principu, sažetak našeg problema s prirodom. Priroda je na posljetku uvijek jača od nas, kazala je Gaea Schoeters i zaključila: Moja misao, moje nastojanje bilo je da više skrenem pozornost na neokolonijalne odnose koji počivaju u takvoj ekonomiji.
